"Samo je vrime kič", izložba kolaža svestranog istarskog umjetnika, ovom prigodom slikara Drage Orlića, otvorena je u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda", u holu buzetskoga Narodnog doma.
Orlić kao slikar voli eksperimentirati raznim materijalima, pa je tako svojevrsne kolaže realizirao brojnim satovima, narugao se vremenu i ovisnosti o toj apstraktnoj i nepostojećoj formi. Čudan čovjekov fenomen, ta nevjerojatna privrženost vremenu, lajtmotiv je Orlićeve likovne izložbe koja obuhvaća radove nastale u proteklom trogodišnjem razdoblju.
- Izložba je u osnovi rugalica našoj privrženosti tom fenomenu mjerenja vremena, pojasnio je sam autor. - Tek kad nam je sat na popravku zapazimo koliko smo puta uludo pogledom tražili na ruci spravu zvanu - sat.
Nevjerojatno je koliko vremena i intelektualnog truda čovjek troši na pomagala koja će ga informirati o vremenu, a tek koliko moraju biti točna: danas smo već stvorili takve monstruozne sofisticirane strojeve koje stotine godine u budućnost neće niti sekunde kasniti ili žuriti.
A kako je bilo lijepo kad je tek zvonjava sa zvonika javljala koje je vrijeme, ili nečujno cijeđenje pijeska u klepsidri, potom satovi koji se nikad ne kvare - unčani satovi, satovi na zvonicima, samostojeći satovi na trgovima, satovi na željezničkim postajama, satovi-ormari na utege, a tek satovi s poklopcem i zlatnim lancem s desne strane trbuha u džepu đilea, pa su nam šantuli kupovali ručne satove i radnici pri odlasku u mirovinu dobivali su satove sa posvetom, pročule su se i urarske zemlje poput Švicarske i Japana, došli su i digitalni satovi a vrsni majstori urari ostajali bez posla.
Više ne buljimo u ples kazaljki, danas je mobitel najnoviji šaptač vremena. Sve, sve samo da se zna "ka je ura" naše krhke smrtnosti. Temelj je to skupne civilizacijske svijesti, podrška planetarne memorije. Zašto je to toliko bitno, tako važno? Zašto, zašto?, zapisao je u predgovoru kataloga Drago Orlić.
Izložbu je otvorio voditelj Zavičajnog muzeja Saša Nikolić, a petnaestak kolaža izloženih u holu Narodnog doma, može se pogledati do 6. srpnja. (G. ČALIĆ ŠVERKO)