Predao mi je kolega Goran Prodan, koji potpisuje predgovor, deveti po redu libar u kojemu je Drago Orlić sakupio sve kolumne Lipi moji koja se objavljuje u satiričkom dvolistu La kost u Glasu Istre i to od 2010. do 2013. godine. Knjiga sadrži preko dvjesto stranica u koje je uključen i zanimljiv dodatak posvećen poslovicama i uzrečicama kojima se inače Drago služi prilikom pisanja kolumni. Ja ih čitam svaki tjedan, možda se koja zagubi ali u pravilu, četvrtkom, čitam misli Zvaneta Lakodelca.
"Dajte si kuraja, i budite pravi ko morete" - redovito poručuje Zvane na kraju tjedne priče. Pokušavam biti pravi i izvući iz sebe malo kuraja ali priznajem, to mi teško ide. No, iz tjedna u tjedan pročitam najprije kraj i onda prelazim na početak kolumne. Zašto? Vjerojatno jer pazim na riječi u nadi da ću u riječima pronaći ono što mi fali uz vjeru da je satira na kraju krajeva dobar trening i dobra medežija. U Orlića obožavam detalje, gutam sitne pauze, brze note,
zvuk čakavštine i njegovo stalno i vrijedno prožimanje svijeta susjedne Istre, venetske tradicije.
Jednog dana skočio sam do mame, otvorio vrata i zatekao je kako čita Glas Istre i smije se. Rekoh sebi: 'stvarno smo smiješni' kad ono, mama čita Orlića. Ona spusti očale pogleda me i u smijehu mi kaže: "La Samanta, sunce didovo, me fa morir". Je, Samanta je prva liga, priznajem, uz bok je tetac Gašpar a glede toga evo kratki odlomak: "Pederi delaju parade po Hrvackoj da se vidi ki grad je koliko tolerantan i napredan. Splićani su zaostali i primitivni, oni su ugrotičali pedere i lezbike. Zagreb je napredni grad, oni su bili korktni, samo su hi pljukali i kleli. A ča bi bilo da homoseksualci dojdu u Istru? Niš! Kako prvo mi u Istri nimamo homoseksualci, mi u Istri imamo samo pedere. I ča more sam Kajin proti toliko Istrijani. Ja navijam za pedere još od kad san bija mali.
Mene je pokojni tetac Gašpar lipo putija: "Sinko ča već pederi, to će već ženskih ustati za tebe!" Dobro je za Istrane, pravi traktat istarske filozofije, u samo nekoliko rečenica Drago je sve objasnio.
Kao ono o vinu i o istarskim somelijerima: "Lipa vinska fešta je bila u Pićnu za Martinje. Altroke Vinistra u Poreču. Došlo je deset vinari iz hrvatcke i slovenske Istre, ma samo uni ki vino ne drže u bocami, ki nimaju etikete i ki vino ne drže u rosfraju. Već san zabija kako je dobra naša malvazija tratana po starinski, kako bog zapovida: lipa, ciknuta, žuta kako cekin, a ne zelena i prez krvi kako una od naših frkalasi. Svi ti stari coki su rekli da njin sini
delaju vino po modernu, ma da ni nanke blizu dobro kako njihovo. Vino drže u bačvami, piju ga z preteli i ne šalju ga na - festivale u Nevajork. Blašković Franci bi njin moga biti počasni presednik udruge."
Drago, idemo dalje, vratio sam se sa godišnjeg a tvoja knjiga je pravo osvježenje, nadam se da će što više Istrana uživati u čitanju. Još jednom ću citirat mudrog Zvaneta Lakodelca, nekako mi leži: "Za kraj mi je pala na pamet jena lipa socijalistička batuda: Ko bog da zdravlja, u ponediljak gren na bolovanje." (Elio VELAN)