Dr. Lonnie Smith Trio, predvoden priznatim orguljašem i klavijaturistom, praocem acid jazza, kakvim ga mnogi smatraju, svoj prvi nastup u Hrvatskoj održao je u petak u sklopu Avantgarde Jazz Festivala u rovinjskom hotelu Eden. Klimatizirani i akusticni hol bila je prava zamjena za terasu, možda i bolja solucija za zvuk Dr. Lonnie Smith Trija.
Uz Smitha, koji pjeva i svira orgulje Hammond, a prati se i na perkusijama, na gitari je nastupio Jonathan Kreisberg, a na bubnjevima Jamire Williams. Najavljen kao kapetan Ahab iz "Mobyja Dicka", neuobicajena pojava na ekstravagantnoj jazz sceni, Smith je izveo svoje standarde kojima je orgulje uveo u ovu glazbenu vrstu.
Zbog izgleda i tajnovitosti najstariji americki jazz magazin Jazz Times nedavno je Smitha opisao kao "zagonetku zamotanu u enigmu zamotanu u turban". Ova vrsta opisa sugerira razinu složenosti koju Smith postiže u svojoj glazbi i divljenje njegovom umijecu.
Tijekom karijere Smith je snimio više od trideset albuma kao voda skupine. Na snimanjima tih ploca, ali i na mnogobrojnim koncertima, uz njega su svirali ugledni jazzisti, izmedu ostalih Lee Morgan, David Fathead Newman, Blue Mitchell i Joe Lovano.
Zahvaljujuci alt saksofonistu Louu Donaldsonu, kojeg je upoznao 1967., Smith je potpisao ugovor s kultnom diskografskom kucom Blue Note, za koju je objavio pet albuma u soul jazz stilu. Na tim su albumima uz njega svirali poznati jazzisti poput trubaca Leeja Morgana, saksofonista Bennieja Maupina i bubnjara Idrisa Muhammada.
Godine 1970. prešao je na sikizam i smanjio svoje koncertne aktivnosti. S njim su i dalje svirali poznati jazzisti, izmedu ostalih Ronnie Cuber, George Adams, George Benson i Bobby Durham. Iako nema doktorsku titulu, u to je doba poceo koristiti ime Dr. Lonnie Smith.
Postepeno je povecavao glazbenu aktivnost, svirajuci na uglednim jazz festivalima i suradujuci sa slavnim jazzistima poput Dizzyja Gillespieja, Randyja Breckera, Rona Cartera, Loua Donaldsona, Rona Hollowayja i Grovera Washingtona Mladeg. Svirao je i s glazbenicima drugih žanrova, posebice s pjevacicama, primjerice s Dionne Warwick, Gladys Knight, Ettom James, Joan Cartwright i Ester Phillips.
U zadnjem je desetljecu povecao glazbenu aktivnost objavivši šest samostalnih albuma te tako potvrdio ugled jednog od najboljih orguljaša. Godine 1969. kriticari cijenjenog glazbenog casopisa Down Beat proglasili su ga najboljim orguljašem, a Udruženje jazz novinara pocastilo ga je tom titulom cak pet puta u zadnjih deset godina.