Filozof i eticar mlade generacije dr. Hrvoje Juric, sa zagrebackog Filozofskog fakulteta, pripada skupu društvenih aktivista koji bavljenjem širokim spektrom tema osvaja sve više štovatelja. Juriceva razmišljanja o krizi kapitalizma, politici i etici te diktaturi partitokracije objavljujemo u ovom intervjuu.
- Zašto u Hrvatskoj skoro i nema antikapitalistickih prosvjeda? Zato jer nema kapitalizma ili zato jer ih nitko ne želi voditi?
- Kao prvo, antikapitalistickih prosvjeda kod nas ima, ali da bismo to uvidjeli, ne smijemo gledati samo na masovnije javne manifestacije na kojima su istaknute eksplicitne parole protiv globalnog kapitalistickog sistema, nego i na lokalne borbe o kojima svakodnevno izvještavaju cak i mainstream mediji, poput Kamenskog, Petrokemije i Jadrankamena ili Varšavske, Muzila, Srda i Omble.
Sve su to prosvjedi protiv kapitalizma, jer svi ti ljudi koji se bore zbog pojedinih problema žrtve su globalnog kapitalizma i njegovih lokalnih inacica. Jedino još treba malo truda da se sve te pojedinacne price objedine, da se artikulira to opce nezadovoljstvo i organizira otpor koji ce nužno biti antikapitalisticki otpor. Taj otpor ne treba vode, nego treba izoštrenu svijest i masovnost, što po mom mišljenju nije proturjecje nego se može ostvariti ako kažemo "ne" politickim i medijskim manipulacijama. A da bi se to postiglo, potrebno je još malo vremena i mnogo truda, jer današnja situacija je upravo predrevolucionarna. Kad procitate jedne dnevne novine ili pogledate jedan TV-dnevnik možete se zacuditi da se svi ti izigrani i obespravljeni ljudi još uvijek nisu pobunili.
Ali golema je mašinerija posvecena anesteziranju gradana i uvjeravanju ljudi u to da ce im biti dobro ako pristanu na to da budu pasivni glasaci i potrošaci. Teško se suprotstaviti tome. Zato treba pojacati napore i smanjiti ocekivanja. Važno je da se prosvjedne akcije ucestalo dogadaju, što je signal da se vec akumulirala odredena energija usmjerena protiv vladajuceg ekonomsko-politickog sistema i da se polako artikulira, tako da sada treba raditi na organiziranju i borbi. Bitno je to što je širokim narodnim masama sve jasnije da problemi privatizacije, korupcije, legaliziranih krada, nezaposlenosti, bankovnih kredita itd. nisu samo slucajne devijacije kapitalistickog sistema, nego baš sistemski problemi, problemi kapitalizma kao takvog.
- Kako ocjenjujete sintagmu "medijska Hrvatska" - navodno ju je izmislio još Ivica Racan - koju možemo protumaciti i kao manipulatorska Hrvatska. Je li ona izdanak vlasti krupnog kapitala i korumpirane politicke elite, odnosno vladajucih oligarhija?
- Upravo tako. Medijski svijet, i kod nas i globalno, izdanak je birokratsko-partitokratsko-militaristicke politike i neoliberalisticko-kapitalisticke ekonomije. Mediji stvaraju paralelni svijet kako bi ocuvali i uvecavali moc politickih i pogotovo ekonomskih oligarhija. Oni su sredstvo pomocu kojeg se prikriva nakaznost tog sistema, skrece pažnja s bitnih problema i pacificira nezadovoljne mase. Moja je teza da su masovni mediji danas postali ono što je nekoc bila religija, za koju je Marx rekao da je "opijum za narod".
Zato za današnje medije vrijedi ono što je Marx rekao za religiju: kritika religije pretpostavka je svake kritike. Rijetki su novinari i urednici kojima je uopce jasno u kakvom sistemu djeluju, a još su rjedi oni koji djeluju protiv toga. No, nadam se da je i onima koji danas poslušno kolaboriraju jasno da medijska politika ovisi o politickim centrima moci i o kapitalu, te da ce uskoro biti spremni da ulože malo truda i iskažu malo gradanske hrabrosti kako bi se ovo katastrofalno stanje promijenilo. (Razgovarao Dubravko GRAKALIC)
INTEGRALNI INTERVJU PRILOGU ZOOM TISKANOG IZDANJA