Dramatičar i pripovjedač Branko Lučić, Puljanin lindarskih korijena koji već tri i pol desetljeća živi i radi u Ljubljani, objavio je novu knjigu, prvi put na slovenskom jeziku - zbirku priča "Ubežnik iz laptopa" (Bjegunac iz laptopa), čiji je nakladnik ljubljanska tvrtka Elite izobraževanje. Lučićeva zbirka nosi podnaslov "kratke zgodbe, basni in groteske"(kratke priče, basne i groteske).
Osebujni autorsko-stilski postupak
Urednica Majda Šavko za njegove priče kaže da čitatelja nepredvidivim linearno-nelinearnim pripovijedanjem vode u potragu za istinom, ali da njegovi likovi nisu pouzdani komentatori stvarnosti pa su zato njihove priče vjerojatne onoliko koliko su i nevjerojatne. U tim kratkim pričama, piše također u pogovoru Lučićeva urednica, prevladava diskretni humor s daškom ironije i primjesom grotesknosti, a oštriji cinizam usmjeren je pogotovo spram "beskonačne kreativnosti i akrobatskih vještina birokracije i pravnoga sustava".
Već u prvoj priči, naslovljenoj "Osmica", primjer za osebujni Lučićev autorsko-stilski postupak nalazimo u liku znanstvenika koji ostavlja sigurnost karijere da bi se uputio u potragu za "dokazom da svijet doista postoji", a i u drugim pričama likove posebno opterećuje nesuglasje između faktične stvarnosti i njenih inačica u raznim stanjima svijesti, od revolucionarne ili umjetničke zanesenosti, do stanja dobrodušno nadahnutog odmjerenim ili prekomjernim uživanjem alkohola. Iz mnogih priča u ovoj zbirci proviruju zavičajni korijeni autorovi, samo što je stil narodne predaje ili urbane legende u njima eklektički nadograđen i elementima popularne kulture ali i dubljim filozofskim porivima. Lučić je stvorio i fluidan lik "lutajućeg Lindarca" koji se u raznim ulogama pojavljuje u više priča, a svom Lindaru i njegovim izvornim toponimima često je posvetio i ulogu poprišta događaja od presudne globalne važnosti, primjerice posljednjeg europskog staništa opasnih tigrova-ljudoždera.
Odnos pisca prema Lindaru
Što se tiče odnosa prema Lindaru, ova je knjiga svojevrsni nastavak, ali drugim sredstvima, Lučićeve prethodne knjige, romana "Čovjek koji je pao s neba", u kojem je u gradić kojem su u središnjoj Istri nekoć tepali "piccolo Parigi" besprizorno doveo baruna von Munchaussena i združio ga s lokalnim avanturistima, dangubama i nadnaravnim bićima.
Osim po spomenutom romanu, Branko Lučić je istarskoj publici vjerojatno poznatiji kao dramatičar, prevevši na istarski dijalekt i priredivši za pulsko Istarsko narodno kazalište komade "Katina Gvardijanka" i "Furbaćona", za Malo istarsko lutkarsko kazalište napisao je komade "Mirakul od lonca" i "Brat daj mi bat", a pisao je tekstove i za pjesme Francija Blaškovića. Bila bi velika šteta ne dočekati zbirku "Bjegunac iz laptopa" i u hrvatskom prijevodu! (Davor ŠIŠOVIĆ)