Eksplozijom gradnje i uredenja kuca za odmor u unutrašnjosti Istre nastao je pravi kaos u promišljanju toga što je lijepo i primjereno istarskom seoskom prostoru. Treba li se u novoj gradnji kopirati stare istarske kuce ili ici na moderna rješenja i koliko se ona uklapaju u ruralni ambijent?
Odgovore na ta pitanja pokušali su dati arhitekti na svojim nedavno održanim godišnjim susretima gdje su raspravljali o turizmu i arhitekturi. Dobre i loše primjere izdvojio je pulski arhitekt Dean Peteh, koji zajedno s kolegicom Linom Stepancic u sklopu arhitektonskog studija Indigo uglavnom radi projekte upravo za kuce za odmor u unutrašnjosti.
Za svoj su rad dobili više medunarodnih priznanja. Njihov višegodišnji klijent Dussmann sa sjedištem u Motovunu dobio je tri nagrade Bentley International Property Award za projekte kuca za odmor u okolici Vižinade i Motovuna.
Kakva je gradnja za turizam prihvatljiva u unutrašnjosti Istre?
- Ne možemo razdvojiti gradnju za turizam od ostale stambene gradnje. Pogotovo jer gradnju u unutrašnjosti za turizam planiramo u manjim formatima. Medutim, to ovisi i o tome koliko je kuca udaljena od sela. Veca je sloboda u projektiranju ako je kuca udaljenija, dok se postojecoj arhitekturi sela treba prilagoditi ako se kuca gradi u centru ili ako je rijec o interpolaciji gradevine.
U interpolaciji se može ici metodom kontrasta, zatim metodom faksimila, odnosno da kopiramo susjede, što je najmanje prihvatljivo jer pokazuje najmanju dozu mašte. Odgovor je u širokoj lepezi rješenja izmedu ta dva ekstrema. Važnije je podici sveukupni prosjek estetske kvalitete gradnje, nego diciti se s par izvrsnih gradevina u moru loših.
Možemo poceti od izbora boje. Naš uzor i kompatibilan prirodni prostor je Toscana. Ona nam na prvi pogled može izgledati pomalo jednolicno s proceljima u krem i oker nijansama te s tamnozelenim škurama, ali tamo ne možete vidjeti grešku, odnosno agresivnu boju kuce.
CABRUNICI SU NEŠTO NAJGORE U ISTRI
Koliko su arhitekti "zaslužni" za lošu arhitekturu? Imaju li arhitekti dovoljnu ukusa da bi ga nametnuli investitorima?
- Hm. To je teško reci. To se vidi po njihovom radu. Primjerice, loš primjer su kuce za odmor u Cabrunicima i Paradižu, koje je radio jedan stariji arhitekt koji je u meduvremenu preminuo. On je radio za malu cijenu, a kod takvih projekta bitno je da sve bude jako jeftino.
Znaci krece se od odabira superjeftinog projektanta, umnoži se jedan te isti projekt, dobije se veliki popust na projektnu dokumentaciju, sama lokacija se usitni na što je moguce manje parcele da bi se dobilo cim veci broj smještajnih jedinica i u gradnji se koristiti što jeftiniji materijal koji bi trebao sliciti onim skupljima.
Trebaju li unutrašnjosti Istre uopce takva turisticka naselja?
- Turisticka naselja uz golf terene te naselja u planiranim turistickim zonama svakako ce se dogoditi. Ne vidim u tome veliki problem ako su prostorni planovi dobro pripremili podlogu. Pravila odreduju naši planeri i urbanisti koji ne bi trebali dopustiti preveliku izgradenost.
Ne trebaju nam proširenja stambenih naselja po receptu Cabrunica i Paradiža koja narastu uz postojece selo kao nekakvo predimenzionirano strano tijelo u sukobu s prostornom logikom starih struktura naselja. Manji bi bio problem u prostoru da su se takva naselja desila dalje od postojecih sela. Kvalitetnim prostornim planiranjem takve situacije potrebno je izbjeci.
Medutim, upravo su urbanisti isplanirali prostor, primjerice, u Paradižu. Ipak je tu vaša struka zakazala. Kako to komentirate?
- Šteta je da se prostorno planiranje radi na takav nacin i što je koncept u rukama pojedinaca. Opcine su male, želi se pogodovati vlasnicima zemljišta pa se urbanizira jednu vecu cesticu.
AUTOHTONA ARHITEKTURA ODRAZ SIROMAŠTVA
Imamo li u Istri uopce dobar primjer turistickog naselja u unutrašnjosti?
- Imamo primjer jednog naselja u Momjanu s kojim, doduše, nisu zadovoljni nacelnik i stanovništvo. Ono je jedan najnježniji pristup jer sagradene kucice malog formata na nižoj lokaciji od sela nisu kicaste te su ožbukane i obojene u pastelne boje.
Kako napraviti nešto autohtono istarsko, a novo?
- Lako. Unutrašnjosti Istre više odgovaraju raspršeni turisticki kapaciteti manjih dimenzija - pojedinacne kuce za odmor, agroturisticke stancije i mali tzv. boutique hoteli. Turisticki kapaciteti moraju se skladno integrirati u postojeca naselja. Kuce za odmor mogu izgledati vrlo razlicito.
Njihov izgled ovisi o zatecenom prostornom kontekstu i na raspolaganju nam je veliki raspon mogucih oblika - od rustikalnih do suvremenih minimalistickih. Na nama arhitektima je da iz svake situacije izvucemo najvecu kvalitetu. Baš svaka kuca ne mora biti remekdjelo, ali važno je postici maksimum za danog investitora na danoj lokaciji uz dani budžet.
Ima li zainteresiranih turista i kupaca za takve kuce?
- Sve više ljudi traže odmor od gradskog stresa u idilicnom istarskom krajoliku. Neki izricito traže boravak u asketskom ruralnom ugodaju, a drugi u komotnim suvremenim kucama. Komforne i suvremene kuce za odmor veoma su tražene u svijetu. U današnjim uvjetima višeg standarda i moderne tehnologije ne možemo gostima pružati boravak iskljucivo u primitivnim nastambama.
Svakako je potrebno je polako udaljavati se od kicaste estetike pseudoistarskih kucica i hrabrije krenuti u smjeru elegantnije arhitekture bez obzira na to je li procelje u kamenu ili ožbukano te stolarija drvena ili aluminijska. Cinjenica je da model stare istarske kuce ne možemo doslovno koristiti ako želimo izgraditi komfornu kucu.
Stara istarska kuca imala je siromašan oblik, prostor za životinje u prizemlju, konobu, nije imala nikakvu pokrivenu terasu. Autohtona arhitektura pokazuje jedno siromašno doba. (Razgovarala Barbara BAN)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD CETVRTKA.