Poštovana psihologinjo,
pišem Vam zbog jednog vrlo specifičnog interesa. Suprug i ja debatiramo već duže vrijeme i slažemo se da je droga jednA od noćnih mora većine roditelja, bez obzira na to koliko su iskustva imali s njom. Već nekoliko puta je muž izrazio zabrinutost oko droge, našeg djeteta i pitanja koja se vrte oko toga što možemo napraviti, već od najranije dobi, kako pričati o tome s djetetom (našE ima pet i pol godina). Moje stajalište je da nema baš smisla s tako malim djetetom otvarati temu koja je sve samo ne konstruktivna, nego je kao pametovanje koje dijete neće ni razumjeti. S druge strane, ako se dogodi neka situacija, onda se ona može iskoristiti i popričati s djetetom. Više puta smo, tako, dotaknuli temu sporta, te koliko je on bitan da dijete ne krene u loše vode, da se ne drogira. Normalno da dolazi u obzir bilo kakav hobi koji će ispuniti njegovo slobodno vrijeme i kako da ga kreativno ispunjava umjesto da ga gubi na ulici. Moj je stav da se dijete ne treba dosađivati. Postoji mnogo slučajeva gdje sve što sam nabrojala nije bilo garancija da će sve proći u redu. Svi govore da je u prevenciji najbitniji odnos unutar obitelji i da su odgoj od najranije dobi i uzor roditelja najveći aduti. Ipak, i u tim slučajevima zna se razviti ovisnost. Što uopće napraviti?
Poštovana,
iznimno mi je drago da sam dobila ovakvo pismo upravo sada, dok traje mjesec borbe protiv ovisnosti. Paradoksalno, borba protiv ovisnosti nikada ne prestaje, već je to samo mala zagrada kako bismo skrenuli pažnju na problem ovisnosti. Upravo pod pojmom borbe protiv ovisnosti različite institucije i profesije potiču prevenciju i provode aktivnosti u tom smjeru. Takve su inicijative obično usmjerene na mlade, počevši s osnovnoškolskim uzrastom.
Najveća, najbitnija i najkvalitetnija borba protiv bilo kojeg oblika ovisnosti jest upravo kroz prevenciju. Teško je povući liniju između onoga što prevencija jest i onoga što nije. Svaki razgovor s djetetom usmjeren je na prevenciju, od rizičnog ponašanja pa sve do usvajanja normi koje su društveno prihvatljive te njihovo razumijevanje. Kod odgoja djece bitno je imati na umu da ono što činimo sad i ovdje ima dvostruki utjecaj: jedan je sada, a drugi je na
formiranje ličnosti kao dugotrajni proces. Jedan prekrasan citat kaže: Ono što govorite svom djetetu, postaje njegov unutarnji glas! Hoće će te riječi straha prema sredstvima ovisnosti i rizičnim ponašanjima biti uspješne i čuvati ga od svih utjecaja? Vjerojatno neće. Ono što možete učiniti jest iskreno i otvoreno razgovarati, bez osuđivanja, s ciljem da potaknete razumijevanje kao roditelj jer ćete tako biti primjer da možete kritički razmisliti o svemu što se događa. Biti djetetu uzor zasigurno je bitno, ali je još bitnije biti dosljedan u roditeljstvu. Dosljednost je veliki resurs kroz sve međuljudske odnose, a neophodan za kvalitetno roditeljstvo. Dosljednošću djetetu prenosite velik osjećaj poštovanja, sigurnosti, ljubavi i jasnih granica. Budite iskreni, a kao roditelji dogovorite zajedničke ciljeve i porazgovarajte o načinima kako ćete to u odgoju, svakim danom, postizati. (Luana Poleis)