Mnoge dobre želje razmijenjene su sinoć, u noći uoči blagdana Bogojavljenja ili Sveta tri kralja, u selima župe Kaldir. Ugodna noć okupila je mnoge žitelje Kaldirštine u kolejane, koji su od sela do sela, od kuće do kuće, pjesmom sumještanima čestitali Božić i Novu godinu.
Nakon što je župnik Izidor Sekicki po drevnoj crkvenoj tradiciji blagoslovio vodu u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja iz crkve je krenula povorka na čelu s velikom osvijetljenom zvijezdom, kao simbolom one koja je trojici biblijskih kraljeva s istoka pokazivala put prema betlehemskoj štalici u kojoj se rodio Isus.
Kolejani su ove godine krenuli iz sela Bertošići, a odande u Klariće, Laze, pa u Valente, Štefaniće… i tako od sela do sela cijelu noć. U ulogama kraljeva bili su: Ivan Štefanić u liku Gašpara, Baltazara je utjelovio Željko Bertoša, a u ulozi Melkiora ove je godine debitirao Josip Pino Štefanić, zamijenivši brata Marčela.
Pino Štefanić redoviti je kolejan, obično je znao nositi zvijezdu ili košaru s darovima, a na pitanje kako je biti kralj odgovara: "To je dosta odgovorno. Svi čekaju ča ćeš reć, a meni je to i velika čast, jer bit kralj u kolejanima mislim da bi svakemu bilo drago. Meni je to posebno drago žač je i moj barba Petar Štefanić jedanput davno bi kralj".
Prema starom običaju kolejani zastaju pred svakim domom u župi. Ondje pred vratima jedan od kraljeva po imenu zaziva domaćina, oslovljavajući ga: "Oj, župane" ili "Oj, domine" ako ja ta kuća dala svećenika. Kad mu domaćin nakon tri upita uzvrati: "Ki je?", kralj nastavlja: "Tu su došli kolejani s poštenega mesta na vaša poštena vrata, ako ćete da vas malo razvesele i zakantaju!".
Nakon što domaćin odobri riječima: "Ben, neka zakantaju" i otvori vrata, zbor kolejana otpjeva jednu od tradicijskih božićnih pjesama iz tog kraja. Domaćin nakon pjesme kolejane daruje kobasicama, vinom i jajima. Svaki dar prima jedan od kraljeva, a pokazujući ga zboru kolejana govori: "Tu je jedan dar Bogu i ljuden drag" pa uz dobre želje domaćina duhovito predstavlja kolejanima. Daruju se kobasice, jaja i vino.
Za kobasice se obično kaže: "Koliko je tu bakunići da bi drugo leto bilo praščići od par kvintalići", za jaja: "Koliko je tu kupčići da bi bilo kokoš i pulaštrići i svaki ima pet šest kili", a za vino: "Koliko je tu kapljic da bi drugo leto bilo tolitri i da bi naš (imenuje se domaćina) napuni sve bačve i bačvice, buidore i buidoriće, a za kolejane dve tri damijane".
Na kraju svakog predstavljanja dara kralj poziva kolejane: "Svi ki ste okole rečite amen", a oni složno uglas odgovaraju: "Amen". Domaćini kolejane tada počaste vinom, kolačima ili nekim toplim napitkom. Nakon čestitki i kraćeg druženja kolejani na oproštaju od domaćinima pjesmom zahvale: "Alla famiglia, vita giuliva, e cento anni del ciel, evviva, evviva". (Napisao i snimio M. RIMANIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU U ČETVRTAK.