Koliko je zanimljiva suvremena portugalska književnost i što zapravo znači saudade, među ostalim raspravio je Vojo Šiljak na današnjem Doručku s autorom 18. sajma knjige, a gost mu je bio ugledni portugalski književnik valter hugo mae koji voli da mu se ime piše malim slovima.
Hugo mae autor je sedam knjiga poezije i četiriju romana a jedan od njih, "Stroj za pravljenje Španjolaca", predstavljen je večer ranije. Osim književnošću, autor se bavi i slikarstvom i pjevanjem. Kada se govori o portugalskoj književnosti vjerojatno prvo ime koje svima padne na pamet je Fernando Pessoa, a mae nije pokušao umanjiti njegov utjecaj konstatiravši: "Pisati nakon Pessoe znači slijediti jedan od njegovih putova". Odgovarajući na Šiljkovo pitanje kako će se pjesnici osjećati kada uđemo u Europsku uniju odgovorio je da se pjesnici tamo osjećaju prevarenima i poručio: "Kada uđete u Europsku uniju nemojte potrošiti sav novac na gradnju cesta, nemojte prestati proizvoditi i nemojte misliti da će vas turizam spasiti".
Jedan od pojmova koji se vezuju za Portugal je saudade, čežnja povezana s tugom i sjetom i predstavlja, kako je pisac rekao, "nacionalni sveprisutni osjećaj u Portugalu". On se može osjećati, npr., prema ljudima koji su udaljeni, prema budućnosti…, no može biti i osjećaj u kojem se nešto slavi, ugodno prisjećanje, pohvala onome što smo proživjeli. Spomenuo je i osjećaj nacionalnog identiteta u njegovoj zemlji koji se zove Portugalidade ili kako je to Tarbuk pokušala prevesti "portugalnost". (M. RADIĆ)