Državno odvjetništvo RH kao neutemeljene odbacilo je tvrdnje da nije surađivalo s nadležnim tužiteljima u Njemačkoj i da je štitilo Josipa Perkovića te ističe kako je naprotiv potpuno i transparentno surađivalo s njemačkom stranom, a pokretanje postupka protiv Perkovića odbacilo još 1997. kada još nije nastupila zastara.
U povodu brojnih upita DORH u opširnom priopćenju, objavljenom danas na internetskoj stranici, iznosi kronologiju svog postupanja. Navodi da su bile dvije kaznene prijave 1997. i 1999. koje su odbačene. Godine 2005. od njemačke je strane došao zahtjev za međunarodnom pravnom pomoći povodom koje je DORH s Njemačkom razmijenio svu traženu dokumentaciju, te je tada također odlučeno da nema osnova za drukčiju odluku od prijašnjih.
U priopćenju se upozorava da je zastara u ovom slučaju nastupila 29. srpnja 1998., a ne 29. srpnja 2008. kako pišu neki mediji. S obzirom na to, ističe se i da sama činjenica da je nakon državnoodvjetničeke odluke u predmetu nastupila zastara, nije bila od značaja za kasniji rad u ovom predmetu.
Prvu kaznenu prijavu, 1997., podnio je SIS, a odbačena je s obrazloženjem da izvidi nisu potvrdili osnovanost sumnje da bi Josip Perković i dr. počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret.
Zbog kaznenih djela teških ubojstava, drugu prijavu, 1999., podnio je Nikola Štedul. U njoj se navodi da je Josip Perković odgovoran za organiziranje pet teških ubojstava, a među ostalim stavlja mu se na teret organiziranje ubojstva Stjepana Đurekovića i dr., te pokušaja ubojstva podnositelja Nikole Štedula.
Ponovno su provedeni izvidi, a zatražena je i dokumentacija od Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Međutim ni oni nisu rezultirali novim činjenicama i dokazima, te je zamjenik županijskog državnog zamjenika utvrdio osnovanost prethodnog rješenja iz 1997.
Na njemački zahtjev za pružanjem međunarodne pravne pomoći 2005. godine, izvršen je uvid u spis nadležnog državnog odvjetništva te su prikupljeni i dodatni podatci u slučaju Josipa Perkovića. Godine 2006. predstavnici POA-e, Ravnateljstva policije i Državnog odvjetništva RH upoznali su njemačku policiju i tužiteljstvo sa stanjem predmeta te im je predana tražena dokumentacija.
Ujedno su od njemačke strane zatražene preslike dijelova njihova spisa kako bi se na temelju tih podataka prikupila dodatna saznanja koja bi mogla pomoći njemačkim tužiteljima i još jednom razmotrila osnovanost ranije donesenih odluka u Hrvatskoj.
Nakon uvida u sve dostavljene spise, ocijenjeno je da nema osnove za drugačiju odluku od one koja je donesena 1997. godine. To, dodaje se, potvrđuju i kasniji podaci u vezi s postupkom koji je vođen pred njemačkim pravosuđem, a koji nisu bili poznati u vrijeme donošenja odluke u Hrvatskoj.
Državno odvjetništvo je potpuno i transparentno surađivalo s njemačkom stranom, te im je stavilo na raspolaganje sva saznanja i dokumentaciju o čemu svjedoči i dopis Generalnog državnog odvjetnika pri Vrhovnom sudu Savezne Republike Njemačke, broj 3BJs 28/04-2(7) od 15. studenog 2006. upućen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, kojim "… vrlo srdačno zahvaljuje na dobroj suradnji bez pridržanih ograničenja pri izvođenju ovdašnje zamolbe pravne pomoći".
Slijedom iznijetog, samo možemo ponoviti kako je o mogućem pokretanju postupka protiv Josipa Perkovića nadležno državno odvjetništvo odlučivalo još 1997. godine kada je odbacilo prijavu, dakle u vrijeme kada još nije nastupila zastara za kazneno djelo iz članka 34. tadašnjeg Krivičnog zakona Republike Hrvatske, navodi DORH u priopćenju. (Hina)