Za prvog predstavljanja, prvog dana pulskog sajma knjiga, uz puno dobrih emocija, uspješna dramska spisateljica i dramaturginja Dora Delbinaco jučer je u svom rodnom gradu, u društvu uglednog dramatičara Mate Matišića, teatrologinje Jelene Lužina i nakladnika Anite Šikić, predstavila knjigu svojih šest drama "Kad je stao svijet", u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade.
Promociju knjige koja nosi naslov posljednje Dorine drame, objavljene prošle godine, uveličali su glumci Borko Perić, Judita Franković i Vedran Živolić, odigravši nekoliko prizora, od kojih je posebno dojmljiv bio upravo onaj iz drame " Kad je stao svijet", u kojoj autorica, kao i u ostalim njenim dramama koje su izvođene na raznim kazališnim pozornicama i koje su objedinjene u ovoj knjizi (Odron", "Motel", 2002., "Pasivni otpor", 2013. i "Epitaf", 2006.) sadrže humor, apsurd, suptilno psihološko poniranje u odnose među likove, ali i autoričinu kritiku anomalija našeg društva.
- U srednjoj školi sam ušla u dramski studio, a kad ja u nešto uđem, više iz toga ne iziđem. Obožavam kazalište, odmor je to i odmak od realiteta. Kolikogod je stresno, toliko je zavodljivo i dinamično, kazala je Dora Delbianco, a zatim o svom pisanju rekla: "Idem bazično na život i smrt. Smisao života… i smrti (smijeh). To su obiteljske drame, uz psihološki pristup koji se izvrće u apsurd. Najviše je obiteljske tematike jer je obitelj najplodnije tlo za dramu, kazala je autorica koja pisanje drži jako usamljenim procesom. O humoru, pak, kaže: "Htjela sam ozbiljnu dramu, ali nisam uspjela. Jako teško pišem i živim bez humora. Lakše je s humorom. Tuga i humor".
Mate Matišić kazao je da će sada, ovom knjigom, Dora imati čitatelja bez posrednika, bez tumača, bez redatelja i glumaca i bez mogućih grešaka, jedan na jedan.
- Dora je vrsna dramatičarka, ali i sjajna dramaturginja, kazao je Matišić, podsjetivši da je Dora u jednom intervjuu izjavila da su njezini likovi dezorijentirani ljudi bez vlastite osobnosti.
Autorica predgovora Jelena Lužina rekla je da je posrijedi toliko kompleksna dramaturgija koja uvijek pobjeđuje, i publiku i redatelja i glumce.
- Njeno je dramsko pismo precizno, uz besprijekoran, nedvosmislen diskurs, a sve impregnirano nepojmljivo zdravim humorom, smješnijim od Ionesca, bizarnijim od Becketta. No, Dora ne liči ni na koga, ona je pametna, radišna, savršeno odgojena od čudesnih ljudi roditelja. Dora je svoja, sebetkana osoba, zaključila je Jelena Lužina.
(Zoran ANGELESKI)