Naselje Brostolade u Vrsaru niknulo je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Plan je izrađen za vrijeme bivše Jugoslavije a gradnja je počela uspostavom hrvatske države, u ratnom razdoblju. Prvotno je osmišljen kao naselje sa stotinjak parcela na kojima je bila dozvoljena gradnja obiteljske kuće s maksimalno tri stana. U nekoliko godine gradnje slika je drastično izmijenjena: vlasnici parcela prišli su gradnji na cjeloj površini i digli kuće do neba. Rezultat je jednostavan naselje je porastao pet puta više od planiranog. Umjesto kuća sa tri stana danas ima ogromne kućerine sa čak deset apartmana.
Devedeset posto žitelja čine stranci
Prvotno je to trebalo biti naselje koncipirano po standardima nove zajednice a kad mislimo na zajednicu mislimo na skup građana koji dijele određeno područje i u njemu grade odnose, odnosno pravila ponašanja. Brostolade je sve osim zajednice, govorimo o nizu kuća u kojima je apartmanizacija u službi turizma primarna aktivnost. Devedeset posto žitelja čine stranci, domaći ljudi koji žive u naselju veći dio kuće uredili su za primanje turista. Brostolade sliči nekom raštrkanom i nezgrapnom hotelu u kojemu se stilovi gradnje miješaju bez reda i ljepote. U naselju nema zelenila, uz cement primijetiš tek krivudavu cestu koja kuće spaja, diže se prema brdu i potom se spušta na glavnu cestu koja vodi prema Koversadi. Nema trotoara, nema vidnih znakova neke javno smišljene površine. Rezultat građevinske eksplozije je da u naselju nedostaje parkirnih mjesta, a kako bi kad su kuće doživjele enormno povećanje površina. Prvotni plan predviđao je za svaku parcelu mjesto za garažu ali su i garaže pretvorene u apartmane. Kristijan Žužić i Dragica Antolović, stanovnici naselja, pozvali su nas jer je situacija postala nesnošljiva. Kažu sugovornici da na večer ne možeš ni iglu smjestit u ulicu.
Svakodnevna borba za parkirno mjesto
Borba za parkirno mjesto je svakodnevna muka a u toj situaciji opće nužde ima i pametniji sugrađana koji su privatizirali javnu površinu i to na razne načine. Postavljene su tabele ispred kuća s naznačenim registarskim oznakama automobila, na javnim površinama guraju se stolice, postavljaju se rampe, lijepe se apsurdne plakate, postavljaju se trokuti. S kratka, na ulici događa se svakodnevni rat za parkirno mjesto, prijete jedni drugima, brane zubima mjesto za auto gosta- turista u kući. Privatizacija javne površine je dokaz oholosti pojedinca, nešto što nema veze sa zajednicom i za zakonom, bez obzira na nuždu. U Istri takvih naselja ima napretek, turizam je sve progutao i oblikovao prema logici profita. Ipak govorimo o kućama u kojima se većim djelo vlasnici uložili cijeli svoj imetak.
- Imam četiri apartmana i dva parkirna mjesta na svom posjedu ispred kuće, tako dalje se ne može. Kad sam parkirala na javnoj površini ispred kuće susjeda Nijemca on mi je na auto zalijepio prijeteću poruku, poručio mi je da će auto razbit. Svojevremeno nam je Općina obećala da će na vrhu brda izgraditi parkiralište sa šezdesetak mjesta, ali do danas nismo dobili odgovor i zato pitanju Općinu da li misle izgraditi to parkiralište, kažu Kristijan i Dragica. (Elio VELAN)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU