Pred nama su najraskošniji blagdani - proslava Božica i Nove godine, koji tradicionalno okupljaju obitelji i pozivaju na druženja. No, biti zajedno u mnogim civilizacijama podrazumijeva ugodu, toplinu, kao i sitost. Ovo potonje sugerira da stolovi, hladnjaci, pecnice i police moraju biti krcati hranom i raznim delicijama.
Upravo "to moram jesti" skrenulo je u takav paradoks da i prije samog cina prejedanja, odnosno veselih dogadaja i blagdanskih druženja, zapomažemo jer cemo se, eto, tijekom blagovanja udebljati. Zato paralelno, ili ruku pod ruku s blagdanskim prejedanjima i svecanim menijima, idu i mudri savjeti o tome kako izbjeci nadimanja, grceve i bolove u stomaku, odnosno kako se najefikasnije riješiti mamurluka i alkoholnih para.
Jedemo da bismo postili ili postimo da bismo jeli?
Jedemo da bismo postili ili postimo da bismo jeli podsjeca na onu poznatiju - što je bilo prije kokoš ili jaje? No, šalu na stranu jer takvo pitanje moglo bi zbuniti samo neznalice. Jer, i nekad davno naši su stari znali pravu vrijednost posta, odnosno važnost tjelesnog, zdravstvenog i duhovnog odricanja od hrane.
Ne cudi stoga da je samovoljno odricanje od hrane postao i duhovni obred cišcenja u mnogim religijama. Post kao takav kod katolika je najpoznatiji u vrijeme Korizme, dok je kod pravoslavaca upravo u tijeku cetrdesetdnevni post pred Božic. No, postiti ne znaci samo i iskljucivo odreci se gurmanskih užitaka ica i pica, vec i nekih navika i stvari koje volimo i svakodnevno radimo, a nisu baš dobre.
Inace, sama tradicija posta seže duboko u povijest. Mnoge su ga religije, ukljucujuci kršcanstvo, judaizam te istocne religije koristile i danas koriste kao proces ozdravljenja prema duhovnom procišcavanju i zajedništvu s Bogom, dok ga s druge strane veliki broj lijecnika, znanstvenika pa i filozofa smatra procesom i uspješnim nacinom ozdravljenja od mnogih bolesti. Naime, post ne utjece samo i iskljucivo na naš organizam, vec i na naše mentalno, emocionalno i duhovno stanje.
No, buduci da post nije iskljucivo odricanje od hrane, vec i od svega onoga što nam pruža zadovoljstvo (neovisno o tome je li rijec o nikotinu, alkoholu, ogovaranju ili gledanju TV-a), jasno je da sam cin posta/odricanja nije ni lagan ni jednostavan. Zato se i veli da se postom i njegovom realizacijom stjece kontrola nad vlastitim životom i navikama.
Želudac je izvor bolesti
U ovo predblagdansko vrijeme, kada nam predstoje dani blagovanja, a nerijetko i prejedanja, dobro je podsjetiti se i na zdravstvenu važnost posta, ali i zamisliti se nad rijecima jednog arapskog lijecnika koji kaže da je "želudac izvor bolesti, a paziti na ishranu glavni je lijek". S tim da treba paziti što i koliko jedemo slažu se vec i mališani u djecjim vrticima, koji zahvaljujuci nutricionistima i sve vecoj skrbi za njihovo zdravlje sve kvalitetnije jedu u svojim predškolskim ustanovama.
Jer, osim što uravnotežena hrana uravnotežuje i organizam, post, prema mišljenju mnogih lijecnika, sprjecava nastanak bolesti, pa cak pomaže pri ozdravljenju vec oboljelog organizma. Poznati americki lijecnik dr. Macgolfin Herbert Shelton, inace zagovornik nekonvencionalne medicine koja promice osobno iscjeljivanje brzom, prirodnom i sirovom hranom, preporucivao je uzdržavanje od jela u svrhu lijecenja.
U više svojih publikacija zapisao je neupitne koristi od posta - od toga da se njime odmara tijelo i otklanjaju tegobe (poput olakšanog rada probavnog sistema), olakšava rad bubrega i mokracnog kanala, izoštrava vid, uklanjaju toksini nagomilani u tijelu i sprjecava apsorpcija tvari nagomilanih u crijevima, pospješuje razboritost uma jer neumjerenost dovodi do lijenosti, uspavanosti i slabijeg promišljanja, aktivira se probava, rastvaraju nagomilane tvari u oboljelim tkivima, pa cak i pomladuju i revitaliziraju celije i tkiva, odnosno organizam štiti od pretilosti, a time sprecavaju razne vrste bolesti kao posljedice prekomjerne tjelesne težine.
Post poznat i u životinjskom svijetu
Iako se post susrece u najranijim civilizacijama i religijama, on nije karakteristican samo za ljudski rod. Zapisi iz faraonskih grobnica pisani na papirusu svjedoce o postu starih Egipcana, dok iz 5. stoljeca prije nove ere datira Hipokratovo uputstvo o tome kako obaviti post, odnosno zapisi o njegovoj medicinskoj važnosti.
Prema njemu: "Covjek nosi lijecnika u sebi. Ako tijelo nije ocišceno, što ga više hraniš, to mu vecu štetu nanosiš. Kad se bolesnik hrani obilno, hrani se i bolest. Treba zapamtiti: Sve što je suvišno protivno je prirodi."
Inace, u ovom post vremeplovu svakako treba podsjetiti i na najpoznatijeg zagovaraca mira u svijetu, Indijca Mahatmu Gandija, koji je 1933. godine proveo svoj prvi desetodnevni post. Lijecnici koji su ga tada pregledali ustvrdili su da se njegovo tijelo pomladilo i ojacalo. Što se pak tice životinja koje nemaju zapis o svrsishodnosti posta, one imaju unutrašnji sat.
Naime, biolozi su ustvrdili da sva živa bica, bez obzira na dostupnost hrane, prolaze kroz svojevoljnu fazu posta. Konkretno, mnoge se životinje hrane odricu tijekom zimskog sna, dok je kod insekata post zastupljen na samom pocetku - u fazi larve.
Dakle, cini se da je ovo predblagdansko vrijeme obilja ustvari idealno doba za podsjecanje na dvije ljudske vrline - skromnost i umjerenost. Jer, dok nas lijecnici podsjecaju da cemo s manje hrane biti zdraviji, vrijeme je i da sami sebe podsjetimo da oko nas žive i oni koji nemaju ništa. Podijelimo li samo jedan obrok - barem dva ce covjeka biti zdravija, ali i sretnija.