Filmski centar Istre snimio je dokumentarni film čija je premijerno prikazivanje zakazano za dva tjedna. Govoreći o projektu ističu da je Aldo Banovac legenda pulskog boksa, rođen 1931., a preminuo 1982. godine. Počeo je boksati davne 1947. godine i boksao je sve do 1970., te je bio aktivni boksač 23 godine.
Njegovih 600 mečeva
"Bio je veliki tehničar, srčan borac i jak udarač. Publika ga je obožavala, svojim boksačkim majstorstvom i borbenim srcem na noge je dizao pune stadione. U svojoj boksačkoj karijeri prošao je kroz pet generacija. Boksao je za reprezentacije Jugoslavije i Hrvatske. Bio je idol svim boksačima koji su prošli kroz dvoranu. Neki od njih izrasli su u velike boksače i šampione najveći od njih je zasigurno Mate Parlov. 'Al Banola', kako su ga od milja zvali njegovi učenici, boksao je 600 mečeva. Od boksačke karijere opraštao se šest puta. Njegovo boksačko srce, kolege boksači i obožavatelji nisu mu dali da ode s ringa. Željeli su i dalje uživati u njegovom profinjenom boksačkom majstorstvu, pojašnjavaju razloge za snimanje dokumentarca iz Filmskog centra Istre.
U svom je klubu, kažu, sparirao sa svima neovisno o kategoriji pa tako i s čuvenim Čuvalom iz Kanade koji je boksao u teškoj te je imao meč s Muhamedom Alijem. Aldovo precizno oko i nepogrešiv osjećaj birali su nove boksačke nade Jugoslovenskog boksa.
Neizbrisiv trag
Aldo Banovac iza sebe je ostavio neizbrisiv trag u srcima ljudi koji su ga poznavali. U sportu je ostavio trag koji je ušao u vječnost te je on postao legenda. U njegovu čast ulica na Verudi nosi njegovo ime.
Dokumentarni film isprepleten je svjedočanstvima živućih velikana boksa koji su ga poznavali, bili njegovi učenici i kolege te arhivskim snimkama i fotografijama. Aldo Buršić, njegov kolega i trener, njegovi učenici među kojima Stevo Kovjanić. Rado ga se prisjeća boksač Đani Rojnić, Enzo Bestulić, Enzo Peruško kroz suze će također opisati svog velikog trenera.
U Savezu Sportova grada Pule, Banovčev doprinos za razvitak sporta u gradu Puli i Istri je prepoznat te mu je 2012. godine dodijeljeno priznanje u obliku plakete koje je naknadno u njegovo ime preuzeo unuk Jani Zombori Banovac, koji je ujedno i redatelj dokumentarnog filma. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)