Živimo u vremenu kad gotovo svaki tinejdžer u svojoj sobi ima Fender Stratocaster ili Gibson Les Paul, a ako i nema, vjerojatno se pretvara da je Jimi Hendrix ili Kurt Cobain na nekoj od "gitaristickih" videoigara.
Upravo je naše vrijeme potaklo Davisa Guggenheima da snimi "It Might Get Loud", film o susretu i iskustvima tri razlicite generacije vrhunskih gitarista, odnosno Jimmyja Pagea, The Edgea i Jacka Whitea, koji su, svatko na svoj nacin, proveli godine danonocno vježbajuci kako bi dosegli kultni status koji danas uživaju na glazbenoj sceni.
Film je nedavno izdan na DVD-u nakon kratke turneje po kinima, a glavna misao mu je nacin na koji se elektricna gitara i pojacalo spajaju da bi stvorili svojevrsnu "supermoc", pretvarajuci pravog sviraca u božanstvo zvuka.
Film prati ispovijesti trojice velikana elektricne gitare - otvara se s Jackom Whiteom, koji izraduje primitivni jednožicani instrument u svom dvorištu te kasnije u vremenski nelinearnoj maniri "skace" po pricama Led Zeppelina, U2-a i White Stripesa, dokumentirajuci njihov proboj, ostavštinu i glazbeno napredovanje.
Kako je White jasan potomak blues-boom carobnjaštva Jamesa Patricka Pagea, The Edge je u filmu svojevrsni uljez, lišen prljavog blues duha i zabarikadiran u svoje sinteticke efekte i pedale. No, upravo je kontrast koji Edge svojim tehnofetišizmom postiže nasuprot Pageovom i Whiteovom unutarnjem geniju jedna od zanimljivosti ovog filma.