Donoseći zanimljive i intrigantne radove četvero umjetnika različitih poetika - Tomislava Buntaka, Matije Debeljuha, Ksenije Turčić i Vlaste Žanić - koji kroz medije fotografije, videa, digitalnog crteža/grafike i skulpture čine evidentnim proces nastajanja umjetničkog djela, izložba "Između života i umjetničkog djela", otvorena je sinoć u pulskoj Galeriji Makina.
Izložba je otvorena u prisustvu umjetnice Vlaste Žanić, kustosice izložbe Anita Zlomislić i domaćina Hassana Abdelghanija, koji je tom prilikom ukazao da je ovo druga grupna izložba koja se realizira u okviru međugalerijske suradnje zagrebačke Galerije 'Vladimir Bužančić' i Galerije Makina.
Kustosica Anita Zlomislić kazala je da su ovom izložbom htjeli staviti naglasak na procesualnost umjetničkog rada, na tu dimenziju transformacije svakodnevnog životnog iskustva u umjetničko djelo.
- Naravno da je referentna točka za takvo polazište avangarda, koja na neki način dokida umjetničko djelo kao predmet, kao izolirani objekt, a umjetnički rad razumije kao proces i kao, zapravo, oblik ponašanja, čime se dokidaju oštre granice između umjetnosti i života, kazala je kustosica, ukazavši na, osim avangardnog, modernistički i postmodernistički diskurs izloženih autorskih radova.
Kada sredinom 20. stoljeća neoavangardni pokreti brišu ne samo granicu između života i umjetnosti, već i granicu između umjetnika i promatrača, publika postaje aktivni čimbenik dovršenja djela koje je otvoreno bezbrojnim interpretacijama. Tako i u ovom slučaju četvero umjetnika prezentiraju publici svoje radove kao otvorenu formu, pozivajući je da se uključi u proces njihova dovršenja.
"Vrijeme koje nestaje" naziv je rada Matije Debeljuha (Pula, 1980.). Formirana je kao kompleksna instalacija (fotokolaž, light box, knjiga umjetnika, video), u kojoj središnje mjesto zauzima niz fotografskih negativa koje je umjetnik našao u napuštenom foto laboratoriju svog oca, od kojih većina nikad nije bila razvijena. Razvijanjem pojedinih negativa u fotografije (i one umjetnika u djetinjstvu), ali i snimanjem negativa digitalnim fotoaparatom, njihovim kolažiranjem te video snimanje svog nećaka, Matija Debeljuh kreira rad koji predstavlja traganje za identitetom pojedinca među krhotinama negativa kao krhotinama sjećanja.
"Sjena" je naziv rada multimedijalne ambijentalne instalacije Ksenije Turčić (Zagreb, 1963.), koji istražuje unutarnje, psihološke i duhovne procese individue u odnosima s drugima i sa samim sobom. Loveći crtežom vlastitu sjenu u kretanju, nastao je njen prikaz u dvjema dimenzijama prostora - paralelno s crtanjem sjene na zidu nastao je videozapis kretanja sjene, a promatrajući videoinstalaciju posjetitelj nesvjesno intervenira u događaj u kojem se i njegovo prisustvo manifestira kao sjena. Rad priziva Platonovu sjenu kao metaforu za pojavni svijet kao privid stvarnosti te, u Jungovoj psihologiji, sjenu kao sve ono što ne možemo dokučiti kao svijest o sebi.
Izložene digitalne grafike Tomislava Buntaka (Zagreb, 1971.) tematski korespondiraju s njegovim slikarstvom. Pritom je uočljivo da su umjetnikova fascinacija strip i coveri glazbenih albuma (primjerice, "County Life" benda Roxy Music). Slike Tomislava Buntaka su, kako je napisao Feđa Gavrilović, eskapističke u svakom smislu, i to je njihova najveća vrijednost.
Vlasta Žanić diplomirala je 1990. kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a predstavlja se radom "Inflatus mobilus", točnije, video snimkom rada s druge izložbe jer to u Makini nije bilo tehnički moguće. Rad čini pokretni uspravni stup. Klasična postavka skulpture koja podrazumijeva aktivnog promatrača koji kruži oko forme kako bi je sagledao iz svih ključnih vizura, ovdje je u potpunosti preoblikovana te skulptura poput robota kruži oko promatrača. (Z. ANGELESKI)