Dok se vode ratovi za predsjednika Saveza, mi igrači gubimo volju za nogometom!


Nogometaši Istre 1961 uglavnom su šutke i pognutih glava prolazili od svlačionica prema autobusu. Čak je i zagrebačke novinare u ''mix-zoni' ovog puta njihova priča, za promjenu, zanimala znatno više od one iz Dinamovog tabora. Zaustavili su tako Marijana Ćorića koji se zamislio, odložio torbu i karton pizze, pa vidno potresen visokim porazom otpočeo monolog. Riječi su samo sipale, kako se to voli reći, čovjek je ''otvorio dušu''.

- U Maksimiru nismo uspjeli i idemo dalje, konačno završiti ovu polusezonu pa vidjeti što će se događati. Ovo zaista više nema smisla. Svaki tjedan napusti nas nekoliko standardnih igrača, to nam jako teško pada. Vrijeme je da se neki ljudi zapitaju kako je došlo do ove situacije. Jer mi smo ostali sami, mi igrači i naš trener s kojim držimo klub da ne ode k vragu – rekao je Ćorić, pa nastavio.

- Zapitajte se kako netko tko nema novca za stanarinu može razmišljati o nogometu i biti koncentriran na utakmici. Kako pripremiti glavu tu za utakmicu? Puno je obećanja i puno problema, ali ništa se ne događa. Ja gubim volju za nogometom, a gdje su ljudi koji su dopustili da se to dogodi? Mi vodimo ratove oko toga tko će biti novi predsjednik HNS-a, a nitko se ne pita zašto tri četvrtine klubova ne isplaćuju igrače redovito. Zašto se to događa i tko to dopušta? Zar je normalno da strahujemo hoće li Istra istupiti iz natjecanja? Gdje su odgovori na ta pitanja? Nema ih! Stvaraju se problemi ni iz čega, a oni koji realno postoje se ne rješavaju. Sve što nam treba je normalna liga gdje će svatko moći mirno raditi svoj posao i za njega biti plaćen, razmišljati o utakmici, a ne o tome gdje će prespavati i hoće li imati 100 kuna za ručak i piće.

Tako je govorio Ćorić, a kratko se nadovezao i Dejan Maksimović, strijelac već treću utakmicu zaredom.

- Otvorilo mi se, ali što vrijedi. U ovoj smo utakmici imali šansu za poravnanje, Livaković je obranio zicer Jelaviću i poslije smo pali. Kako dalje? Ne pitajte, snalazimo se kako umijemo. Dobili smo odriješene ruke da odemo iz kluba, neki su već otišli, a mi ostali ćemo izdržati još sedam dana, pa idemo kućama, vidjeti što dalje, čekajući vijesti hoće li Istra 1961 uopće opstati – rekao je Maksimović. (D. RAMIĆ-KOVAČIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter