Anton Toni Gregorić, neuništivi sportski entuzijast i ljubitelj prirode iz Rapca, nedavno je proslavio 97. rođendan. I ne bi te pozne godine bile "za u novine", jer tu završavaju oni što su već dostigli stoljeće, e da barba Toni nije toliko životno aktivan.
Za početak, ovaj umirovljeni diplomirani upravni pravnik, koji živi s nešto mlađom suprugom Idom (85), uredno vodi svoj Facebook profil i tamošnjim objavama zapravo servira gotovu novinsku priču.
"Toni, vi ste čudo!"
- Još sam relativno u dobroj kondiciji i ne mogu se žaliti na moje godine. Kako vidite, još uvijek pomalo surfan na internetu, radim na Facebooku i na kompjuteru. Bilo bi mi jako drago kad bi se javio netko iz moje generacije koji radi na kompjuteru radi kontakta i druženja. Još uvijek vozim auto bez problema, glasio je Tonijev rođendanski post.
- Takoveh ke išćete više ne bole zubi"; "Toni, vi ste čudo!"; "Tu nešto ne štima, mora da je kriva godina rođenja", odgovarali su prijatelji.
Pitamo se i mi: on je to ozbiljan kad tako traži vršnjake ili samo zbija viceve pa, šaleći se, gradi dugovječnost? Jer, oni jedno 25 godina mlađi prvo što uhvate u novinama je "Facebook za starije", stranice prije TV-rasporeda.
- Ma stvarno sam računao da će se javiti netko. Nemam generacije, to mi fali. Ne, nitko se nije javio, vjerojatno takvi baš i nisu na internetu… Ali stiglo je puno čestitki, prijatelja iz Amerike, Australije…, priča naš junak.
Njegov FB zid govori sve o nesalomljivom duhu: već u prvom dijelu ožujka fotkao je naramak ubranih šparoga, a pod rubrikom "u oku kamere" bilježi komunalne boljetice koje zapazi tijekom šetnji.
Barba Toni skenira fotografije, za monitor je zakačena mala kamera, to majstor preko Skypea razgovara s rodbinom…
- Pri Zajednici Talijana u Labinu završio sam informatički tečaj, drugi stupanj. Uvijek sam želio otkrivati nešto novo… Ako gdje zaštekam, tu je, za asistenciju, moj nećak Damir Vareško iz Pule. Svako jutro počinjem facebookom, tu metnem što me je volja, pregledam portale, moram bit u toku.
Tenis igrao do 83.
Toni je bivši tenisač, posljednji veteranski meč odigrao je 2002. godine, kad su mu bile 83.
- Dotad sam svaki dan trčao pet kilometara i jako puno hodao. Imao sam kondicije "za hitat". Sad mi nedostaju duge šetnje prirodom, više nego tenis, priznaje.
Ne može više po šumama i gorama kao prije, iako ga, hvala na pitanju, "ni kolena ne bole". S čežnjom se prisjeća druženja s trojicom prijatelja s kojima je planinario Istrom - Antona Trošelja Tune te pokojnih Lina Peršića i Giulija Rocca. - Prošli smo svaki pedalj, Plominsku goru, Ćićariju, do Brijuna i Cresa…
Barba Toni izgleda kao čovjek svjestan da se u malim radostima krije veliko veselje. Pomalo mu je neugodno, priznaje, kad ga pitaju o tajni njegove dugovječnosti.
- Da imam recept, patentirao bih ga i postao bogat. Treba samo živjeti zdravo; zdravo se hraniti, puno se kretati. Regule mora biti, i to je to! , veli i dodaje:
- Ja se ne sekiram, ma za niš. Meni je svaki dan - novi dan. Svako jutro se obrijem, mada odavno ne radim, spremim doručak, idem autom do Labina, do rive u Rapcu, u nabavu… Svi misle - što je tom čovjeku, neka greška?! Ali nije. Neki put se i sam pitam: kako taj mozak može tako raditi? Ne znam otkud to… Ali ide.. I dok je tako, stotka će doći…"
Moj životni put
Kao sportskom kroničaru, barba Toniju ne mogu promaknuti ni objave takvih tema na Facebooku. Prije dvije godine izdao je knjigu o međunarodnom omladinskom nogometnom turniru "Kvarnerska rivijera", a sad priprema svojevrsnu autobiografiju pod radnim nazivom "Moj životni put". Tu će biti mjesta za sva priznanja kojima je ovjenčan sportski doprinos ovog počasnog doživotnog predsjednika Nogometnog kluba Rudar i Teniskog kluba Rabac - nagradila ga je FIFA, Međunarodni olimpijski odbor, nekadašnji Nogometni savez Jugoslavije, županijski Savez sportova za životno djelo…
- A ha, Rudar je dobio Nehaja 1:0! - čita Toni SMS, a domalo stiže i detaljni telefonski raport s utakmice izvjesnog Jakice. - Ma nema veze za igru, važna je pobjeda! - odgovorio je Toni izvjestitelju. (GI)