U pet godina otkako se bori s teškom i zlokobnom bolesti prošao je 40 kemoterapija, ali Ivan Jagustin, Vodnjanac, maratonac, dragovoljac i invalid Domovinskog rata, ne odustaje od svoje trkačke misije. I ovog tjedna planira istrčati mali maraton od Vodnjana do Galižane i nazad u povodu 24. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske.
Trčat će u petak, 15. siječnja, na 24-godišnjicu otkako je Hrvatsku službeno priznala većina zemalja tadašnjih članica Europske unije. No, ostavlja si mogućnost i da trku pomakne dan, dva ranije ili kasnije, ovisno o vremenskim prilikama ili zakazivanju novog ciklusa kemoterapije. Start planira u 10 sati kod crkve sv. Blaža, a povratak na vodnjansku Placu u 10.45.
Jagustin boluje od raka kostiju, zbog kojeg mu je amputirana ruka i rame, a bolest zahvaća i ostale organe. Teška je to borba za život, ali ni u najtežim trenucima nije odustajao od svoje životne strasti - trčanja. Uvijek ističe da ga je na životu održalo vjera u Boga, trčanje i podrška najbliskijih.
- Ne želim se predati dok god mi Bog daje snage. Dok god srce i noge služe ja ću trčati, pa i u ovoj teškoj bolesti. Želim potaknuti druge da se bore i budu uporni u životu. Zato ovaj kros posvećujem svim hrvatskim braniteljima, poginulima i invalidima i svim teškim bolesnicima. Ne želim kriti svoju bolest, želim svima reći da nade uvijek ima. Nema predaje, poručuje Jagustin.
Zna o kakvim mukama govori jer, kaže, u posljednjih je pet godina kako se bori s tumorom prošao pakao. Počevši od neizdržljive boli koju nosi bolest, a onda i nuspojava brojnih kemoterapija.
- Otpala mi je kosa, smršavio sam, ostao sam bez snage. To su muke koje ne mogu opisati. Pa ja pola tijela nemam. Ali moja je obitelj bila uz mene, a naročito sin Josip. "Nemoj se predavati, tata. Znam da ti to možeš, ti si sportaš", rekao mi je sin, priča nam Jagustin. (Z. STRAHINJA)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU