"Treba izdržati do kraja, s osmijehom stjuardese koja zna da na avionu nešto nije u redu", riječi su književnika Ive Andrića u "Znakovima pored puta", a iste su zasigurno bile u mislima kabinskog osoblja Croatia Airlinesa na ranojutarnjem letu iz Zagreba za München, tek sat vremena od početka štrajka, u utorak ujutro.
Oni se zbog radne obveze nisu mogli pridružiti ostalim kolegama u borbi za svoja prava, no usprkos tomu nisu im bili vidljivi tragovi nezadovoljstva na licima, odradili su svoj posao profesionalno, bez kašnjenja i osmijehom na licu, iako, znali smo to, potpuno namještenim. Let za glavni grad Bavarske redovito je vrlo popunjen, no ipak nije bilo gužve ni na jednom odjelu u zagrebačkoj zračnoj luci.
Iskreno rečeno, a usuđujemo se procijeniti to jer zbog prirode novinarskog posla vrlo često koristimo njihove usluge, tog jutra stjuardese su bile čak i ljubaznije prema putnicima nego što to inače bivaju.
U više navrata bili smo svjedoci premorenosti kabinskog osoblja, naročito u večernjim satima, kada im je upravo taj namješteni smiješak bilo vrlo teško održati na licu, što putnici primjećuju ako obrate pozornost.
I koliko god se Uprava Croatia Airlinesa trudila da za vrijeme štrajka putnicima omogući adekvatan alternativni prijevoz do željenog odredišta, nisu uspjeli osigurati udobnost koju imaju na svojim letovima. Teza djeluje možda malo razmaženo, no budimo realni, putnik na to ima i pravo s obzirom da plaća najskuplji prijevoz.
Unajmljena kompanija, koju ne želimo imenovati jer na koncu to nije niti važno, na večernjem letu iz Münchena za Zagreb u srijedu navečer nije bila ni sjena domaćoj, ma koliko se o uslugama Croatia Airlinesa često govorilo u negativnom kontekstu.
Prvenstveno na kabinskom osoblju bilo je vidljivo da nevoljko odrađuju posao, vrlo vjerojatno zato što im je ovaj let silom prilika bio uguran u dnevni raspored. Zrakoplov je kasnio pri polijetanju, a nervozni stjuard ubrzanim je pokretima provjeravao sigurnost putnika, dok su njegove dvije kolegice djelovale kao da se nisu uspjele organizirati koja će što raditi.
S podjelom hrane i pića započeli su prilično kasno, što je postalo jasno kada je jedna od stjuardesa najavila slijetanje u trenutku dok su drugo dvoje s kolicima bili tek na polovici zrakoplova. Usto, putnicima se dijelio trokut-sendvič uz svega nekoliko bezalkoholnih napitaka.
Na međunarodnim letovima Croatia Airlinesa uobičajeni su kava, čaj, pivo, vino, više vrsta sokova, čak je i repete u hrani i piću moguće dobiti, dok su na zamjenskom letu brzinski ponuđeni tek voda, cola i sok od naranče. Na koncu, ostatke od konzumacije pokupili su netom prije nego je zrakoplov sletio na Pleso. Kasnili smo u Zagreb desetak minuta, prizemljili sigurno, no zamjenskim letom nipošto ne možemo biti zadovoljni. Domaća kompanija nije uzor u međunarodnom zrakoplovnom prometu, no putnicima je sasvim sigurno bolja opcija od ovakvih alternativnih rješenja. A oni su ti koji plaćaju kartu, zar ne? (piše K. TADIJIĆ)