Svaki je susret s harmonikom Ivana Šverka poseban i upecatljiv, a ono što upozorava na dodatnu vrijednost jest transparentan osobni razvoj ovog pulskog glazbenika koji se uvjerljivo prepoznaje za svakog njegovog izlaska na scenu.
Takve smo zakljucke mogli donijeti i tijekom njegovog solistickog koncerta koji je održao na Velikoj sceni Doma hrvatskih branitelja u sklopu koncertnog programa ovogodišnjeg 36. Medunarodnog susreta harmonikaša. Šverko je na poziv organizatora ove manifestacije došao iz Helsinkija, gdje trenutno polazi poslijediplomski studij u klasi Mike Väyrynena tamošnje priznate Sibelius Academy.
Odlike koje ga godinama prate, a zbog kojih je postignuo status jednog od najperspektivnijih i nagradivanijih glazbenika ovih prostora, Šverko je potvrdio i za ovog koncerta, pa smo tako opet mogli uživati u njegovoj muzikalnosti, odmjerenosti, istancanom senzibilitetu i razumijevanju razlicitih stilskih odrednica, kao i u pažljivom i uvijek inspirativnom osobnom kreativnom doprinosu reprodukciji.
Svim ovim karakteristikama valja dodati i zavidnu tehnicku spretnost, kao i karizmu, a zrelost i stabilnost kakva se sada kod njega primjecuje namece jednu dodatnu, novu garanciju Šverkove interpretativne opstojnosti.
Repertoar je koncipirao inteligentno, njime se lako i angažirano kretao, svaka je od kompozicija poprimala primjereno svježe konture i svaka je uvjerljivo dopirala do slušatelja. Treba pritom naglasiti da je rijec o mahom, i u svakom smislu, zahtjevnim naslovima kompleksnih konstrukcija, za ciji je prijenos potrebna odredena razina glazbenicke i intelektualne vrijednosti i artikulacije. (Nuša HAUSER)