Kristina Brana, studentica japanskog jezika i kulture na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, dobila je vrhunsku stipendiju japanske Vlade. Polagala je pismeni test u Veleposlanstvu Japana u Zagrebu i odradila ga najbolje te je pozvana na intervju i odabrana za stipendiju. Za 15 dana odlazi na godinu dana u grad Nagoyu, gdje ima sve plaćeno, putni troškovi su isto pokriveni, javlja nam neki dan profesorica Irena Srdanović, voditeljica studija koji je lani pokrenut na pulskom Filozofskom fakultetu i to kao prvi studij japanologije u Hrvatskoj. Prva godina studija i odmah potvrda kvalitete!
Od anime do bendova
S Kristinom Brana, 29-godišnjom Vodnjankom, razgovaramo u studentskom restoranu u novoj zgradi FET-a. Posve je opuštena. Priča nam kako je završila Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, slikarski odjel; bavi se slikarstvom, grafičkim i web dizajnom, lani je imala i izložbu slika u podrumu Teraboto u Vodnjanu, voli akril i miješane tehnike. Kako je stigla do japanologije? Privukla je kaligrafija, japanska estetika općenito?
- Estetika, definitivno. Kaligrafija me također zanima, želim je učiti. Bio je to duži proces dok sam došla do japanologije. Nakon srednje škole nisam znala što upisati i jednu sam godinu pauzirala. Nisam željela ići na likovnu akademiju, to mi se činilo "preveliko", a onda sam se odlučila za studij japanskog u Ljubljani. U srednjoj školi sam gledala njihove crtiće, anime, čitala sam mange, ali to je bilo više kao hobi, a onda sam našla neke japanske bendove i počela slušati njihovu muziku, imaju jako bogatu glazbenu scenu, svih žanrova, i zainteresirala sam se za riječi tih pjesama. Tražila sam po internetu i primijetila da su jako loši prijevodi, pa sam odlučila sama prevoditi. Tako me počeo zanimati jezik, japansko pismo. Volim učiti nove znakove i riječi i mogu provesti sate samo čitajući rječnike. Sada me Japanu privlači i njihov odnos prema prirodi, kolektivu, njihova nenametljivost, ali najviše ta japanska estetika koja se bazira na poštovanju prema svemu što postoji. To će mi biti tema za master, smije se Kristina.
Upisala je fakultet u Ljubljani, a onda se otvorio studij japanskog u Puli, prvi takav u Hrvatskoj, kao da su nju pitali, i odlučila se vratiti kući. Nije htjela ništa drugo studirati, a onda su joj se otvorila sva vrata. U Ljubljani je prošla prvu godinu, položila i neke ispite, ali nije tražila da ih ovdje priznaju, htjela je ponovno sve to proći, upoznati druge studente na faksu, redovno pohađati predavanja. Slovenski jezik joj nije bio velik problem, naučila ga je u djetinjstvu od susjeda Slovenaca koji su dolazili na ljetovanje, ali je Slovenija, iako blizu, ipak daleko i skupa za studiranje, pa se odlučila prebaciti u Pulu.
U prvoj generaciji studenata japanskog jezika i kulture na Filozofskom fakultetu u Puli ima ih više koji nisu došli direktno iz srednje škole, mnogi su prešli 20., jedna je 40-godišnjakinja. Neki su već prošli tečajeve japanskog, a kada su saznali da je u Puli otvoren studij došli su iz cijele Hrvatske, iz Šibenika, Varaždina, Preloga, Požege, Rovinja, Labina...
Birala među 73 sveučilišta
- Japanska Vlada, odnosno njihovo ministarstvo kulture jednom godišnje objavi natječaj za stipendiranje stranih studenata. Bitno je da ste učili japanski jezik barem dvije godine, meni je to baš pasalo jer imam jednu godinu u Ljubljani i godinu ovdje. Veleposlanstvo Japana u Zagrebu, nakon testa i intervjua, dalo je preporuku i ministarstvo mi je dodijelilo stipendiju. Mislim da dodjeljuju jednu stipendiju za cijelu Hrvatsku. Idem u grad Nagoyu koji je malo južnije od Tokija, isto na obali. Stavila sam ga za svoj prvi izbor, svidjeli su mi se programi koje tamo izvode, i to su mi dali. Nisam bila sto posto sigurna, jer je na listi 73 sveučilišta, a morate proučiti sve njihove programe i izabrati tri, ali mislim da sam dobro izabrala. Dobila sam jednogodišnju stipendiju kojom ću plaćati studentski dom i prehranu, prijevoz, sve svoje studentske potrebe, priča Kristina.
Na japanskom sveučilištu pohađat će poseban program za usavršavanje japanskog, intenzivno učenje jezika, ali će imati i izborne predmete o kulturi, povijesti, lingvistici… Jednogodišnji studij okrunit će završnim radom na izabranu temu, koji će potom biti objavljen u nekoj od sveučilišnih publikacija. Kakav je osjećaj pred odlazak?
- Prilično sam mirna, iznenađena i sama sobom. Znam da moram proći navikavanje na novu sredinu, već se pripremam kako ću s prtljagom kad stignem na aerodrom, smišljam što ću reći taksistu, ali osjećam se mirno. Bit će sve ok. Nemam problema s putovanjima po inozemstvu, snađem se. Radujem se što ću tamo moći razgovarati na japanskom, to mi fali, treba mi to neposredno iskustvo. Imam osjećaj da ću već nakon dva tjedna progovoriti japanski. Stipendije dodjeljuju zemljama koje imaju diplomatske odnose s Japanom i u našem programu bit će 20-ak ljudi iz cijelog svijeta. Na listi koju su mi poslali kad su me obavijestili u kojem ću domu biti smještena, većinom su bili studenti iz Azije, Singapura, Indonezije, Kambodže, Koreje, nabraja Kristina.
Svima je japansko pismo prvi bauk, prva prepreka, slaže se studentica japanskog. Ona s tim, međutim, nema problema: čuli smo, odmalena su je zanimala upravo različita pisma. U jeziku je, pak, prvo što se primijeti razlika u redoslijedu riječi: u hrvatskom prvo ide subjekt pa predikat i objekt, u japanskom je glagol uvijek na kraju, a jako često izostavljaju subjekt, posebno u "ja" formi", pojašnjava Kristina. Možda to najbolje odražava njihov odnos prema pojedincu i zajednici, gdje je pojedinac uvijek u drugom planu. Vrijedi li i za japansko pismo da se nikad ne mogu naučiti svi znakovi, kao kod kineskog?
Četiri japanska pisma
- Japanci imaju dva slogovna pisma, jedno za jednostavne riječi i gramatičke dodatke te jedno za strane riječi. Uz to, imaju kanji pismo koje je preuzeto iz kineskog i modificirano. Kada znate oko 2.000 glavnih znakova, onda ste relativno pismeni. Toliko bismo trebali naučiti i na ovom trogodišnjem studiju japanskog u Puli, ali da se čitaju knjige, romani, treba znati puno više, kaže Kristina koja engleskim jezikom vlada suvereno, ali zna i slovenski, u školi je učila talijanski, njemački i latinski, a kasnije korejski i sad kineski koji je na Filozofskom fakultetu u Puli izabrala za izborni predmet.
- Japanski je puno sličniji korejskom nego kineskom jeziku. S kineskim dijeli samo jedan dio pisma, ali su ga promijenili po svome, drugačije ga izgovaraju. Imaju zvukovno sličnih riječi, ali jezici su im gramatički posve drugačiji. Kineski mi nije bio težak, mi učimo mandarinski kineski koji ima pojednostavljene znakove i dosta njih prepoznajem. Već sam naviknuta na njih, brzo ih naučim i pisati i čitati. Kineska gramatika je relativno lagana, samo što kineski ima tonove, četiri tona se izmjenjuju u izgovoru, poput naših naglasaka, i oni mijenjaju značenje riječi. Praktički svaki slog ima svoj ton i strancima je teško to izgovoriti. Osim toga, nemam problema, kaže Kristina, a mi zaključujemo - idealna za azijske studije koji se planiraju pokrenuti na pulskom Sveučilištu.
Dobar dan na japanskom, kineskom i korejskom
Zamolili smo Kristinu da nas nauči kako se dobar dan kaže na japanskom, kineskom i korejskom.
- U japanskom jeziku sve ovisi o kontekstu, ali najnormalniji pozdrav bio bi konnichiwa, i to je standardni pozdrav, ali ne i za, recimo, kolege na poslu ili za prijatelje. Japanci nikad tako ne bi pozdravili u uredu, imaju puno nijansi u ophođenju. Kinezi dobar dan kažu ni hao, što u doslovnom prijevodu znači dobro tebi. Korejski je annyeonghaseyo, uči nas Kristina Brana.
U Japan s proljećem, kad cvjetaju trešnje
Kristina je već bila u Japanu, prije dvije godine, u Tokiju, na tjedan dana, čisto turistički. Bio je to kraj ožujka, kada cvjetaju trešnje. Nije, kaže, vidjela one najljepše poglede, pored rijeka uz koje, s obje strane obale imaju duge drvorede pa latice padaju u vodu, ali je uživala u rascvjetanim gradskim ulicama i parkovima. Treba doći u rano proljeće, tad cvjetaju japanske trešnje, pa će joj tada, već je pao dogovor, u posjet doći sestra.
- Kad sam došla u Japan, sve mi je nekako bilo poznato, možda zato što sam već učila jezik, i stvarno sam se lijepo osjećala. Na ulicama velikih gradova mogu se vidjeti natpisi na čak četiri pisma, a to su japanski kanji, hiragana i katakana te romanizirana verzija na latinici. Nazivi ulica, recimo, ispisani su japanskim znakovima i latiničnim slovima, a na aerodromima i velikim željezničkim postajama znaju imati vozne redove i linije i na engleskom jeziku, kaže Kristina. Kad se vrati obećala nam je puno fotografija i priča o Japanu.
Doc. dr. sc. Irena Srdanović: Upisana su 33 studenta, 23 su zasad ispod crte
U svojoj prvoj godini japanologija na Filozofskom fakultetu u Puli privukla je više od 30 polaznika, od toga 17 studenata je upisalo studij Japanski jezik i kultura, desetak studenata je za izborni kolegij uzelo Japanski jezik, a desetak građana pohađalo je tečaj japanskog. To je izuzetan broj jer su upise imali naknadno, izvan svih upisnih rokova, budući da je akreditacija studija stigla tek u rujnu. Evo što kaže voditeljica studija doc. dr. sc. Irena Srdanović.
- Akademska godina je protekla uspješno, imamo nekoliko jako nadarenih i vrijednih studenata. Uz Kristinu Brana koja je uspjela dobiti i prestižnu stipendiju japanske vlade MEXT te će gostovati u Japanu godinu dana na Sveučilištu u Nagoyi, jedna je polaznica tečaja za građane putem razmjene također ovog ljeta posjetila Japan. Uspostavili smo suradnju sa sveučilištima u Hiroshimi i Tohoku, a pregovaramo i o suradnji sa Sveučilištem u Tsukubi. U suradnji s Veleposlanstvom Japana imali smo na fakultetu Dan Japana, rakugo predstavu, ceremoniju čaja i predavanje o japanskoj kulturi u povodu donacije knjiga, kaže prof. Srdanović.
Na pulskom fakultetu od prošle je godine japanska studentica na praksi Riho Morishige sa Sveučilišta u Hiroshimi, a ove akademske godine pridružit će joj se još dvije gošće iz Japana: studentica na praksi Ayumi Inouchi i lektorica Yoko Toyofuku. Kao izvorni govornici japanskog jezika bit će od velike pomoći u nastavi, uz asistenta Naoa Matsunoa, pulskog zeta koji se već aktivno angažirao na studiju. U ovoj godini upise na studij japanskog jezika i kulture obavljaju regularnim putem, preko portala Postani student, gdje se vidi koliko je velik interes za ovim studijem. Trenutno su upisana 33 studenta, a 23 su ispod crte!
- Povećali smo kvotu upisa tako da očekujemo još studenata koji će se upisati u rujnu. Do sredine rujna ćemo na sveučilišnoj stranici našeg studija najaviti i početak tečaja za građane. Prijave će biti otvorene do kraja mjeseca a s tečajem planiramo početi u listopadu, poručuje prof. Srdanović. I u ovoj godini su im odobrena namjenska sredstva Japanske fondacije za nekoliko manjih projekata i pomoć u literaturi, ali im je potrebna i kadrovska podrška Ministarstva znanosti za razvoj studija i planiranje diplomskog programa.
- Nadamo se da će i Ministarstvo turizma prepoznati značaj ovog studija jer je tržišno usmjeren na područje turizma; imamo predmete Japanski jezik u turizmu i Poslovni japanski jezik, zbog realnih potreba u turizmu i manjka turističkih vodiča i drugog kadra koji govori japanski jezik, što će zasigurno omogućiti i gospodarski napredak. Uz ovakvu podršku će biti moguće pokrenuti i nove studije kineskog i korejskog jezika, ali za sada moramo čekati njihovu podršku, zaključuje prof. Irena Srdanović. (Duška PALIBRK, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)