Prepuna gegova, komičnih dosjetki, skidanja, zezanja, zafrkancije, smijeha i zabave bila je nova verzija „Djevojačke večeri“, predstave Davea Simpsona prema zamisli Paula Farraha.
U oko dva sata trajanja same predstave, izmijenjivale su se vesele i otkačene scene te kako je predstava napredovala, tako su i scene bile zabavnije, tako je rastao i zaplet i sve su se tajne po malo (raz)otkrivale. Cure vole izlaske, a kada su ti izlasci u isključivo ženskom društvu, veselju nema kraja, smiješne se scene stalno izmijenjuju, vicevi, dosjetke, a sve je to u znaku pametnog, lucidnog humora, sve je puno nevjerojatnih dosjetki, veselja, gdje su glumci odradili sjajne uloge.
Teško je reći tko je bio najbolji, je li je to bio izvrstan Valter Roša kao Toni, protagonist čiji se lik gradio postupno, a čije je uloga s predstavom rasla do glumačkih vrhunaca, ili pak posebno nadahnuti i inspirirani Marko Braić kao Robi, ili pak još Rade Radolović u ulozi Daria, te Luka Mihovilović kao Filip, svi redom izvrsni.
A tek cure, jedna otkačenija od druge, Teta Iva te Nikolina, Sara i Jana – otkačene i zabavne Violeta Tomić, Mia Krajcar, Lana Gojak i Lara Živolić, koja će tu glumiti u alternaciji s Helenom Minić Matanić.
Sve je počelo dosta mirno. Ah, još jedna djevojačka večer, moda koju smo, zajedno s Halloweenom i još niz fešta i običaja pokupili sa Zapada, i gdje obične cure, majke, žene, tete, prijateljice, susjede, rođakinje postanu jednostavno lude žene, gdje se otkrivaju tajne od prije „sto godina“, tko je koga prevario, tko je s kime furao, gdje jednostavno nema više tajni, ruše se svi tabui i sve granice.
Violeta Tomić, koja je i redateljica ove predstave, odlučila se za predstavu u „crescendo“ tonu, gdje sa zapletom ima sve više smijeha, veselja, zabave, gdje se likovi međusobno zbližavaju odavajući i razotkrivajući tajne. Što sve nećemo otkriti na jednoj djevojačkoj večeri, možemo pomisliti, tu sve maske padaju. No, da nisu samo ženska lica zabavna, pokazuje i sjajan muški dio predstave, izvrsni glumci koji su dočarali četiri muškaraca, mušketira, rekli bismo mladića, koji zarađuju kruh skidanjem – do kraja. Kako su oni došli do toga da rade to što rade, što je njih nagnalo na sve to otkrivamo u ovoj predstavi koja ne prelazi nikada u nešto jako vulgarno, koja donosi i ne toliko fine i uljuđene rečenice i replike, viceve i ostalo, ali nikada to ne postaje previše vulgarno i isprazno. Važno je napomenuti da humor ostaje onaj inteligentni, po mjeri, suptilan i sofisticirani i upravo na toj razini glumci grade svoje karaktere.
Naizgled sasvim obična djevojačka večer – gdje se 21-godišnja cura sutradan udaje i prije toga s prijateljicama i tetom slavi djevojačku, prerasta u predstavu karaktera, nijansi, nakon čega više ništa neće biti isto.
Raspoloženi gledatelji, gdje je dakako bilo više žena jednostavno su uživali u ovoj predstavi, neprestano se smijući pri svakoj sceni, svakoj dosjetki, a bilo ih je „za prodati“.
Kako smo mogli vidjeti i na druženju nakon predstave, glumci su se silno zabavili prilikom same izvedbe, te i njima samima je bilo teško zadržati smijeh prilikom određenih scena.
Predstava je to za širu publiku, vrlo pitka, ali ne zato i plitka, namijenjena baš za to predvalentinsko razdoblje, ali i za Međunarodni dan žena, kada ženskoj zabavi nema kraja. (V. BEGIĆ)