Problemi s ucenjem, markiranje iz škole, tikovi, agresivnost, napetost, fobije, emocionalni problemi ili anksioznost kod djeteta, neki su od razloga zbog kojih roditelji s djecom potraže pomoc u ambulanti za djecu i adolescente kod psihijatra dr. Ivice Šaina u pulskoj Opcoj bolnici. Da bi rezultati rada bili što efikasniji dr. Šain izvan institucije radi i s roditeljima cija su djeca u nekom od tretmana. Vec godinu dana cetrdesetak obitelji obuhvaceno je Programom unapredenja mentalnog zdravlja djece i adolescenata i njihovih obitelji.
Program po nacelima obiteljske grupne psihoterapije odvija se svaki treci ponedjeljak u gradskim prostorima, odvojeno od bolnicke zgrade jer se na taj nacin želi izbjeci stigmatiziranje osoba koje traže strucnu pomoc. Buduci da program financira Grad Pula, nije potrebna uputnica niti polaznici placaju radionice.
Formirane su tri grupe roditelja s po deset do petnaest osoba. Jednu grupu cine roditelji cija su djeca osnovnoškolskog uzrasta, drugu roditelji srednjoškolaca dok je treca grupa specificna i rijec je o roditeljima cija su djeca, obicno adolescenti, oboljeli od nekih psihoticnih poremecaja i sada su u pocetnoj fazi lijecenja.
- Kod poremecaja, obitelj je posebno važna, a do sada se slican program nije institucionalno provodio. U prosjecnoj populaciji prevalencija shizofrenije je jedan posto, u Istri možda i više. S tom je skupinom bolesnika potreban jako veliki trud, ali se on i isplati. Osim što se smanjuje duševna patnja tih ljudi i njihovih obitelji, uz lijecenje i obiteljsku podršku, oni završe školovanje, zaposle se i nisu marginalizirani kao niz osoba koje danas vidimo da lutaju gradom jer im nije pružena adekvatna pomoc i podrška, veli dr. Šain koji je jedini psihijatar u Istri cija je subspecijalizacija djecja psihijatrija, a prije njegovog, ne tako davnog, dolaska nije bilo niti jednog lijecnika koji se bavio ovakvom problematikom na ovakav nacin.
Roditeljima je potrebna podrška, ali kada ce oni zatražiti pomoc i kod kojih se problema uopce pomoc treba tražiti?
- Poremecaji kod djece imaju neka ishodišta, a jedan od njih su obiteljske okolnosti te je zbog toga važno raditi s roditeljima. Roditelji cesto pomoc zatraže po preporuci školskog psihologa ili pedagoga nakon što se problemi u ponašanju manifestiraju i u školi. Najcešce oni s najvecim problemima i ne traže pomoc. To je stvar subjektivnog doživljaja. Ukoliko roditelj osjeca da dijete pati, ima problema koje ne može riješiti, ako je agresivno, anksiozno ili ima neka druga veca odstupanja od uobicajenog ponašanja, onda valja zatražiti pomoc. Prvi ce se pregled obaviti unutar mjesec dana i tada ce se utvrditi što dalje. Neke manifestacije mogu biti kod odraslih poremecaj, a kod djece samo razvojna faza. Godišnje obavim oko 300 prvih pregleda, ali je problem i u tome što nema dovoljno termina za psihoterapiju. Individualnih terapija je dvadesetak tjedno. Sve skupa je nedostatno, smatra lijecnik.
U skupini adolescenata problemi se nerijetko manifestiraju eksperimentiranjem s drogom i neuspjehom u školi.
- Adolescenti ponekad i sami zatraže pomoc, prepoznaju da su napeti, da ne spavaju, da zakazuju u meduljudskim odnosima. Tijekom terapije se vidi kakva im je struktura licnosti i što treba uciniti. Neki roditelji ne percipiraju da dijete ima teškoce ili da su teškoce povezane s obitelji pa je trud rada s djetetom uzaludan. Zato imamo program s roditeljima da bi i oni spoznali svoju ulogu, jer djeca cesto tek manifestiraju obiteljske odnose. Oni su najslabija karika koja prva puca, pojašnjava dr. Šain.
Kad problem eskalira neki ne znaju kome se obratiti. Postoje savjetovališta društava Naša djeca, poneka škola ima psihologa, nešto je u okviru Zdravih gradova, postoji Obiteljsko savjetovalište, Centar za socijalni rad, bolnicki psiholog i psihijatar te razne udruge. No, nema koordinacije, pomoc nije umrežena pa je stoga i manje efikasna, a za potencijalne korisnike zbunjujuca.
- Istina, dosta je zbrkano. Ne postoji neki sistematizirani program. Premda svi rade s dobrom namjerom, nema koordinacije, a i onako je malo strucnjaka koji se bave djecom. Uz bolju umreženost i ciljane programe bilo bi više efekta, smatra dr. Šain.
Grad financira program jer je ocito prepoznao potrebe koje su, medutim, puno vece. Financijski dio ocito nije primaran za rad grupa jer je neusporediv s tržišnim cijenama.