Djeca su najiskrenija publika

Tatjana Pokrajac Papucci, Vanesa Begić i Carla Rotta
Tatjana Pokrajac Papucci, Vanesa Begić i Carla Rotta

"Književnost za djecu trebala bi biti lišena zamornih i teških tema; trebala bi biti dakako poučna, ali i zabavljati, pokazati onaj ljepši i neviniji dio svijeta i odrastanja," kazala je književnica i novinarka Carla Rotta na tribini posvećenoj suvremenoj književnosti za djecu u Istri, gostujući zajedno s književnicom iz Rovinjskog Sela Tatjanom Pokrajac Papucci.

Prva književna tribina u organizaciji Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika održana je početkom tjedna u prostorima ovoga ogranka u pulskoj nekadašnjoj tiskari, a kako je rekao predsjednik Istarskog ogranka DHK-a Boris Domagoj Biletić, namjera je da se te tribine održavaju jednom mjesečno. Autorice su govorile o svojim počecima pisanja za djecu, kod jedne i druge bilo je to spontano, bez velikih očekivanja.

- Počela sam pisati kada su mi djeca bila mala, bile su to prigodne pjesme i pričice, tako da sam prikupila dosta materijala, no nisam znala ima li to neku kvalitetu, i trebalo je malo vremena da se okuražim negdje poslati, pokazati. Budući da je s prvom knjigom sve prošlo glatko, nastavila sam pisati, rekla je Tatjana Pokrajac Papucci.

Prva njezina slikovnica "Stonoga bosonoga" (Ljubljana, 1994.) nagrađena je na tršćanskom međunarodnom književnom natječaju "Riječi bez granica/Parole senza frontiere". Objavljivala je pjesme u dječjim časopisima i listovima za djecu (Smib, Zvrk, Tintilinić, Ružmarin, Radost), a 2005. knjigu za djecu "Mašta radi svašta", te 2014. zbirku pjesama za djecu "Zašto baš to" i slikovnicu "Mala slikarica". Ove je godine objavila knjigu "Iščen bičve".

Carla Rotta (Pula, 1960.), kolegica novinarka i urednica dnevnika La Voce del Popolo prošle je godine prevela na talijanski kultno djelo Vladimira Nazora "Veli Jože", a radi se o prvom integralnom prijevodu na talijanski izdanja iz 1930. godine. Svoje je priče za djecu objavila u knjizi "Baffolesto e codacorta".

- Djeca su najiskrenija publika, odmah će reći ako im se nešto ne sviđa, kritizirat će, vrlo su otvorena i ne možemo ih "muljati", djelo valja ili ne valja, istaknula je Carla Rotta. Prije desetak godina ona je dobila prestižnu književnu nagradu "Citta' di Salo' 2007" za knjigu "Femminile singolare", sa suptilnim pripovijetkama čije su protagonistkinje žene, a dobitnica je niza priznanja u Hrvatskoj i Italiji te su joj radovi objavljeni u brojnim časopisima i antologijama.

Na tribini je bilo govora o dječjoj književnosti općenito. Polazeći od najbanalnije definicije da je dječja književnost - književnost namijenjena djeci, istaknuto je da u književnosti nema pisaca za djecu i pisaca za odrasle. Ima samo dvije vrste književnika: jedni su umjetnici, a drugi nisu. "Pisac koji piše za djecu mora stvarati isto kao i književnik koji piše za odrasle, odnosno ne promišljati jesu li njegovi čitaoci već odrasli ili nisu", smatra Rotta.

- Djela što pripadaju dječjoj književnosti osvajaju vedrinom, temeljena su na dječjoj igri, i zato nastojim da ti elementi budu zastupljeni u mojim djelima, kazala je Tatjana Pokrajac Papucci.

Voditeljica tribine, književna kritičarka Vanesa Begić kazala je da je u književnosti za djecu usmena narodna predaja još prisutnija, ne bi li se obiljem fantastičnih i čudnovatih događaja i svjetova otvorio što bolji put razvoju dječje mašte te promicanju novih vidika i prostora.

- Fantazija u ovom slučaju senzibilizira osobu koja još nema dovoljno razvijenu maštu ni sposobnost vizualnog predočavanja. Život književnosti podložan je stalnim mijenama, prevrednovanjima. To je preduvjet njena opstanka, kazala je Begić, dodavši da je najpoznatiji po pokušajima defabuliranja dječjih romana bio William Saroyan, čuven prije svega po romanima "Mama, volim te" (1956.) i "Tata, ti si lud" (1957.). (Z. ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter