Svi vole čokoladu, tri milijuna tona te božanstvene tamne slastice godišnje se pojede, a polovica od toga konzumiraju Europljani.
Čokolada je stoljećima simbol užitka, nagrada, afrodizijak, sreća jer kakaovac u njoj stimulira hormon sreće, endorfin i to je ta neka slatka radost, koja ima svoju tamnu stranu, koja nažalost, nije samo u boji i postotku kakaovca ili kalorijama. Naime, dok djeca razvijenog svijeta uživaju u slatkom okusu tamne slastice, realnost je bitno drugačija za afričku djecu. Prema najrazličitijim agencijama industrija čokolade optužena je zbog prikrivanja trgovine djecom i iskorištavanju dječjeg rada na plantažama kaka-a. I nisu jedini.
Jagode iz Argentine, obuća iz Bangladeša, zlato i srebro iz Bolivije te plastika iz Kambodže samo su neki od proizvoda na međunarodnom tržištu, a proizvedeni su dječjim radom. Kao država s najviše proizvoda koji su rezultat dječjeg ili prisilnog rada navodi se Indija, a među tim proizvodima su i nogometne lopte, kojima se igra i u Europi, te odjeća. Prisilni dječji rad najčešća je pojava u Mianmaru gdje se na taj način proizvode riža, šećerna trska i plastika. A najgore je što se maloljetnici iskorištavaju radi snimanja pornografskih filmova u gotovo svim pornomekama svijeta.
Mali rade, veliki zarađuju
Globalna ekonomska kriza povećala je ranjivost ugroženih slojeva društva iz kojih se regrutira najveći broj onih za prisilni i dječji rad - žena, djece i imigranata. I stvara se novi poredak, novo sivo međumjesto u kojem žuljeve imaju djeca, ne na nogama od igranja, već na rukama i duši. Umjesto da stvaraju igre, te male ruke diljem svijeta u nemogućim i neljudskim uvjetima djetinjstvo pretvaraju u novo robovlasništvo u kojem ručicama beru kakaovac u Africi, motaju cigarete u Indoneziji, rade u rudnicima u Boliviji i zarađuju iznose dovoljne za jednu skupocjenu čokoladu. A iza svega stoji naravno veliki profit i brutalna igra, koja ne bira sredstva i u kojoj godine nisu važne. Jer, dok mali rade, veliki zarađuju, i to jako puno. Oni jači, perfidnu igru lakše prikrivaju, no u javnost su procurila imena poput britanskog cjenovno izrazito pristupačnog lanca Primarka koji je prisutan u svakom kutku velike Britanije i koji je toliko jeftin da se čak Hrvatima isplati kupovati artikle u londonskom Primarku. A radi se o Londonu, jednom od najskupljih gradova na svijetu gdje je i najjeftinija kava skuplja od najskuplje u Hrvatskoj. Pa možete zamisliti po kojoj se cijeni izrađuju njihovi artikli? Očito je cijena rada proporcionalna s godinama radnika. Što su manje godine života, to je manja cijena rada. A kada je Primark u igri teza itekako drži vodu- iza britanskog modnog lanaca Primark koji jamči povoljne cijene i etički pristup je golo izrabljivanje djece. Sve je to razotkrio BBC-jev novinarski tim nakon šestomjesečnog istraživanja u kojem je otkriveno da djeca mlađa od devet godina ručno vezu i nižu kuglice pri izradi njihovog asortimana. Ovakva vijest zasigurno utječe na reputaciju tvrtke s obzirom na to da se konzumenti sve više okreću tvrtkama koje proizvode robu na etički način te se osvrću na plaće radnika i njihove radne uvjete.
Kršenje temeljnih prava
I dok marketinški stručnjaci industrijski razvijenih zemalja na zapadu razbijanju glavu pitanjem kako da od mladih ljudi što ranije naprave vjerne konzumente koji će stalno kupovati nove proizvode - bez obzira koliko im oni bili potrebni – u ostalim dijelovima svijeta djeca i mladi često nemaju ni najosnovnije uvjete za preživljavanje – hranu, odjeću i krov nad glavom. Oni to, štoviše, moraju sami zaraditi, često pod nesnosnim radnim uvjetima. Svjetski dan borbe protiv izrabljivanja dječjeg rada, kao i obljetnica Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 182 - Konvencije o najgorim oblicima iskorištavanja dječjeg rada, a koju je 2001. godine potvrdio i Hrvatski sabor, obilježen je u petak. Po prvi se puta Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada obilježio 2002. godine, a od 2003. godine se u okviru obilježavanja tog dana poduzimaju razne akcije s ciljem ukazivanje na ovu problematiku kojom su pogođeni milijuni djece diljem svijeta.
Najnoviji podaci ukazuju na to da u svijetu oko 122 milijuna djece u dobi između 5 i 14 godina sudjeluje u dječjem radu i pritom su dječaci i djevojčice zastupljeni gotovo jednako. Najviše njih, radi na području Azije i Tihog oceana, međutim dječji rad je prisutan i u mnogim industrijskim zemljama. Neki neslužbeni podaci barataju još višim brojkama i tvrde da čak 126 milijuna djece radi na opasnim poslovima ili u uvjetima koji su opasni. Njih 1,2 milijuna žrtve su prodaje, a oko 300 tisuća djece sudjeluje kao vojnici u oružanim sukobima širom svijeta. Djeca su prisiljena raditi jer njihov opstanak i preživljavanje njihovih obitelji ovise o njihovu radu. Iako je dječji rad nezakonit u mnogim zemljama, djeca su i dalje prisiljena raditi i najteže fizičke poslove. Toj djeci je uskraćeno adekvatno obrazovanje, zdravlje, slobodno vrijeme, uz kršenje njihovih temeljnih prava i sloboda.
Smatra se da su djeca na prisilnom radu kada su premladi za rad i premladi da donesu odluku o zapošljavanju. Ona nemaju temeljna ljudska prava kao što su sloboda kretanja i izražavanja, fizički i psihički su zlostavljana, zaustavlja im se rast, emotivno su traumatizirana i u izolaciji te ne mogu otići/pobjeći iz takve situacije.
Djeca koja sve to prežive i uspiju odrasti, često nakon 30. godine starosti fizički više nisu u stanju raditi jer su potpuno "istrošeni ljudi" pa ih nakon toga uzdržavaju njihova djeca, radeći nerijetko isti posao. (Lara BAGAR)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU