Djeca koja hrcu ili imaju druge probleme s disanjem nocu možda imaju povecan rizik od razvoja problema u ponašanju ili emocionalnih problema u kasnijem životu, vidi se iz americke studije provedene na više od deset tisuca djece.
Studija objavljena u casopisu Pediatrics nije prva koja je povezala probleme u ponašanju s tzv. poremecenim disanjem u snu. U takvu disanju djeca kronicno hrcu, dišu na usta ili pate od apneje, prestanka disanja na nekoliko sekunda.
"Mi nismo izmislili tu vezu", kaže voditeljica istraživanja Karen Bonuck s njujorškoga medicinskoga fakulteta. Rad njezine ekipe, a pratili su više od 13 tisuca djece od dojenacke do dobi od sedam godina, najveca je studija koja se tim pitanjem bavi, dodala je.
Na temelju iskaza roditelja promatrane djece, 45 posto djece nije imalo nocne probleme s disanjem. Ostali su u nekome trenutku dojenaštva ili ranog djetinjstva imali neke simptome. Osam posto djece ušlo je u kategoriju koju su istraživaci nazvali "najtežim slucajevima": dišni problemi bili su najteži izmedu druge i trece godine, a nisu nestali.
Ekipa Karen Bonuck otkrila je da djeca koja su u bilo kojoj dobi imala dišne probleme imaju vece izglede da do sedme godine dobiju simptome emocionalnih ili poremecaja u ponašanju, poput hiperaktivnosti (ADHD) ili tjeskobe.
Otprilike 13,5 posto imalo je te simptome u dobi od sedam godina. Nasuprot tomu, u skupini djece koja u mladoj dobi nije imala dišne probleme, probleme u ponašanju ili emocionalne probleme imalo je samo osam posto.
Najveci je rizik u tzv. "najtežim slucajevima". Do sedme godine gotovo 18 posto djece ima moguce emocionalne ili poremecaje u ponašanju. No Bonuck se ograduje i kaže da te slucajeve treba dodatno pratiti te da ne može reci da su dišni problemi izravan krivac.