Krajem 19. stoljeca u dijelu Amerike mjesni zakoni slabo su se provodili, a glavnu rijec vodili su konjokradice i sitni kriminalci. Stotinjak godina kasnije, drugi kontinent, mjesto Vinkuran, ista prica. Usred naselja i u ranu zoru, bez prethodne najave, dolazi Tele2 operater stilom John Waynea i postavlja antenu za mobilne uredaje. Ostavlja antenu i udaljava se u nepoznatom smjeru.
Kasnije ce ipak priznati da nemaju potrebne dozvole i nisu nikoga o tome obavještavali jer su i ocekivali otpor lokalne zajednice. Žao im je, kažu, izgubiti još jednu turisticku sezonu, a papire ce vec skupiti u hodu. Žale se na opce stanje i nesredenost mobilne telefonije, pozivaju na razumjevanje i istovremeno se preporucuju i nadaju dobroj suradnji s mještanima i, naravno, povecanju broja korisnika.
Prica o potrebi za pojacavanjem signala slabo im drži vodu, buduci da je korisnika Tele2 mobilne telefonije jednako koliko i dopuštenih promila maligana u prometu. Antena je i dan-danas na istom mjestu, impulsi se troše, operater zaraduje, a lokalna zajednica od svega pozitivnog u tome ima samo pozitivno zracenje. U ovom slucaju nije samo brižan Tony ostao idiot, ocito nas je mnogo više.
S jedne strane antene, s druge strane Kaštijun - mislim da bi Vinkuran bio idealno mjesto za nuklearnu elektranu. Pa šta, papire cemo vec nekako srediti. Prepišeš par odlomaka iz starih projekata, dodaš lijepe šarene grafikone s interneta, umotaš sve skupa interaktivnom prezentacijom u Power Pointu i eto ti studije.
Javne rasprave su i onako formalnost i ispušni ventil za ogorcene penzice. Žrtvujmo krajnji jug Istre u korist razvijene unutrašnjosti i Zapadne obale. I onako smo vec navikli na škovace pa još kojih stotinjak godina nece znaciti ništa. Isplati se pricekati stotinjak godina, bit ce nam tada kao u današnjoj Americi.