Divlje svinje potamanile grožđe na gornjoj Bujštini


Sve više poljoprivrednika i na Gornjoj Bujštini prijavljuju štete koje im nanose divljač, najviše divlje svinje koje uništavaju vinograde, kukuruzišta, vade krumpir… Divlje svinje se više ničega ne plaše, dolaze u vrtove uz kuće i od ranog proljeća uništavaju sve što mogu, naročito ljeti i u ranu jesen, kada vode i krdo mladih. O štetama koju divljač nanosi vinogradarima i drugim poljoprivrednicima raspravljalo se nedavno i na sjednici Općinskog vijeća Grožnjan.

Općinsko vijeće moglo je donijeti samo službeni zaključak u kojemu se konstatira da divljač predstavlja veliku opasnost za građane te da je potrebno poduzeti mjere kako bi se smanjio broj divljih životinja, prvenstveno divljih svinja. Naloženo je lovačkim društvima koja dijele područje općine (LD Srnjak Grožnjan, LD Fazan Buje i LD Vepar Oprtalj) da zatraže dozvolu za povećani odstrel i poduzmu ostale mjere kako bi se uspostavila biološka ravnoteža.

Da ne vjeruješ

Općinski vijećnik Edo Pincin, poljoprivrednik, vinar, vlasnik agroturističkog objekta Montižel kod Završja, gdje i živi ispričao je koliko mu divlje svinje nanose štetu. Prije u kukuruzištu i vrtu, u zadnje vrijeme u vinogradima. Bio je ogorčen i očajan.

- Dajte, pozovite ministra, nekoga tko može nešto napraviti, netko tko će nam reći kako ćemo dalje, da radimo zemlju ili ne. Ako ovako ide dalje, naći ću neki posao. Ove su me godine uništile divlje svinje. Pa tu okolo ih je na stotine i stotine… Na dva hektara vinograda nemam što brati, grožđa je ostalo manje od 20 posto, ne isplati mi se ni brati. To je preko osam tona grožđa koje mi je uništeno. Divlje svinje dolaze u čoporima, po pedeset komada sam viđao. Bio sam nekoliko noći u vinogradima, čuvao, potjeram ih, ali opet za sat vremena su natrag. Pucao sam iz plinskog topa, ma nema toga što ih može odvratiti. Kakav električni pastir, to je ništa. Interesantno, lani ih nije bilo, ali su me ove godine uništile… A, plaćam zakup za državno zemljište. To je neodrživo. Tko ne vidi štetu, ne može vjerovati, očajan je bio Pincin.

Obilazak njegovog vinograda potvrdio je Pincinove riječi. Duž redova tragovi čopora svinja, i velikih i malih. Na lozama tek ostaci nekoliko bobica po grozdu. I to sve na tridesetak metara od kuće. Tako je i na drugom vinogradu. Pošast. Odlazimo do kukuruzišta. Nije ni brao kukuruz, još stabljike leže po zemlji. (Luka JELAVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter