Novo americko istraživanje pokazuje da bi se disleksija mogla otkriti još u predškolskoj dobi cime bi se djeca poštedjela suocavanja s tim problemom po polasku u školu kad ih se može stigmatizirati kao loše ucenike te kao posljedicu gube osjecaj samopouzdanja.
Uobicajeno se te poteškoce u citanju obicno dijagnosticira tijekom drugog ili treceg razreda osnovne škole, no znanstveni tim iz djecje bolnice u Bostonu kaže da se prvi znaci vide na snimkama mozga još u dobi od cetiri ili pet godina kada je puno lakše kod djece ispraviti taj poremecaj prije nego pocnu uciti citati.
"To zovemo disleksicnim paradoksom", kaže Nadine Gaab iz laboratorija kognitivnih neuroznanosti u djecjoj bolnici u Bostonu.
"Do trenutka kad se dijagnoza postavi obicno prode oko tri godine u kojima djeci s disleksijom vršnjaci govore da su glupi, a roditelji ih optužuju za lijenost. Znamo i da pate od pomanjkanja samopouzdanja i teško se s time nose", kaže voditeljica istraživanja ciji su rezultati objavljeni u casopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Njezin rad doprinos je razumijevanju disleksije kao problemu prepoznavanja pojedinacnih glasova koji formiraju jezik. Djeca koja pate od disleksije imaju problem spojiti pojedinacna slova koja tvore rijec u jedan pojam. S problemom disleksije suoceno je izmedu pet i 17 posto sve djece.
Znanstvenici su skenirali mozgove predškolske djece dok su obavljali niz zadataka poput utvrdivanja pocinju li dvije razlicite rijeci istim slovom. Uoceno je da djeca, koja su u obitelji imala slucajeve disleksije, pri obavljanju toga zadatka imaju smanjenu moždanu aktivnost u odredenim dijelovima mozga u odnosu na drugu djecu.