Uf, uf, tko ceka - doceka. "Uf" je i naziv novog albuma kultnog beogradskog, nekada i londonskog benda Disciplin A Kitchme koji u subotu kao glazbeni vrhunac 43. Revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva nastupa u bivšem kinu Pula (a prije toga Beograd). Uoci koncerta razgovarali smo s Kojom, frontmenom koji basom i haiku stilom pisanja tekstova još uvijek ima puno toga više za reci od njegovih mladih kolega.
- Samo 15 dana nakon beogradske promocije dolazite u Pulu, i to u bivše kino Beograd, koje je sada parkiralište i sve atraktivnije koncertno mjesto. Što možemo ocekivati?
- Pulsku promociju albuma "Uf!" Vrhunsku buku, uz konstruktivan ples.
- Istra voli Disciplinu Kitchme, volite li vi Istru?
- Isto tako. Postoji neki moment u Istri i Puli koji nas ocigledno spaja.
- Za svoju glazbu kažete da je "neprijatelj za uho" i da se pridržavate sirovog, minimalistickog, distorziranog zvuka?
- Ja to nisam tako formulirao, ali sjecam se da je jedan od mladih predstavnika najvecih londonskih labela, opisujuci DAK, upotrijebio izraz "ear-unfriendly music" (glazba neprijatelj za uho), a on je na moje pitanje što on sluša, odgovorio: "Radiohead". Mislim, možda ova muzika jeste neprijatelj lažnom rock uhu, ali pravovjernom sigurno nije.
- Možemo reci da nikada niste bili mainstream. Dok su ostali svirali sigurnim poznatim zvukovima, vi se niste bojali stvarati nešto novo u kombinacijama zbog kojih vas se u pocetku cak i nije shvacalo ozbiljno. S basom i bubnjem bili ste neka preteca drum'n bassu u live varijanti. Što mislite o tome, i kako gledate na to da je danas sve u ispeglanom, digitalnom obliku?
- Još sa Šarlovim jugoslovenskim ska-hitom "Niko kao ja" zadovoljio sam osobne potrebe za mainstreamom, tako da to uopce nije bila ideja s Disciplinom kicme. Realno, bio sam prilicno opcinjen mogucnošcu pravljenja sadržajne post punk muzike i sviranjem samo bas gitare uz bubanj, naravno i vokal, a ocigledno da je tako i danas. Ispostavilo se da je pojava repetitivne dance muzike u 90-ima jako podsjecala na prvi period Discipline kicme, što je i dovelo do ideje uvodenja rave elemenata u zvuk grupe, u londonskoj fazi grupe, koji su i danas prisutni.
Ne, to nije zvucalo digitalno, mada jeste snimano tako, jer to je danas neminovnost. Ali nije svirala mašina, niti je išta bilo u lupu... Prethodno, Disciplina je u drugoj polovini 80-ih imala i puhace u grupi, a na najnovijem albumu "Uf!" gostuje nam upravo covjek iz spomenute postave, saksofonist Kuzma, ali ovog puta na klavijaturama, što je ponovo novina u zvuku ovog benda.
- Bas je i dalje glavni na stageu?
- Dobro, to je najkarakteristicnije za ovaj band. Ali najbitnije je da na stageu bude funky ugodaj, jer se to tada prenosi i na publiku.
- Novi ste album ucinili dostupnim u digitalnom formatu, i to besplatno. Iz ljubavi prema fanovima ili?
- Pa, ustvari, to je taj novi jezik kojim smo progovorili, 32-minutno izdanje albuma je omoguceno na EXIT-ovom sajtu za free download, dok se 59-minutna verzija nalazi na CD izdanju, koje je u Hrvatskoj objavio Crorec, u Srbiji PGP RTS. Uskoro se pojavljuje i vinilna ploca, u izdanju beogradske kuce "Odlican Hrcak" s ekstra 30 sekundi uvoda u pjesmi "Što je to što drži danas tvoju pažnju?", tako da smo time simbolicno dali podršku trenutnoj vinil-modi.
- S obzirom na svoju iskrenost i vjecnu aktualnost, logicno je da je mjesto na novom albumu našla i suvremena tema poput "Društvene mreže". Nisam Vas mogla naci na Facebooku. Koliko ste prisutni na društvenim mrežama?
- Nisam prisutan. Ima nekih profila koje su fanovi otvorili. To sve ionako tretiram kao oglasnu plocu. Što se privatnih profila tice, mislim da je to zanimljiva situacija kada veliki broj ljudi ostavlja podatke o sebi javno. Kao neki spomenar, dnevnik... ili pak kartoteka. Ustvari, neki put je i tužno, pošto ispada da neki ljudi jedino tu vide svoje postojanje. (Razgovarala Lara BAGAR)
CIJELI INTERVJU CITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD PETKA