Bolji bend od beogradske Discipline Kitchme nije mogao gostovati na 43. reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva koji se ovoga vikenda dogadao u Puli. Zašto? Zato jer Koja i Disciplin A Kitchme nikada, baš kao i festival, nisu bili mainstream. I nakon 30 godina oni su žestoki, beskrompomisni i dalje na neki nacin furiozni i glasni. Jer kod Discipline se radi o stavu, ako ih kužiš, onda ih slušaš, i to je tako jednostavno bez puno filozofiranja. Baš kao i njihova glazba koja se bazira na promišljenosti jednog stiha uz izvrsnu ritam sekciju koja publiku u svojoj glasnoj repetitivnosti tjera na plesno mantranje.
"Da li dobro cuješ, dali ti je jasno ili ti je ipak još uvijek preglasno", pjeva Koja, a publika, i to ona pulska koja cuje i pleše, sramežljivo, pulski, naizgled nezainteresirano, i kao i svaki put muce onoga na bini, ali i sebe, jer bi, ali opet dilema, možda ne sad.
A Koja u pocetku krece eksplozivno i prebucno jer tonci nisu dobro naštimani te svira pjesme s posljednjeg albuma "Uf" koje u nekoj drum'n'bass stripovskoj maniri prenose animirane uzvike i podižu atmosferu. "Uf" je dobar, ali ne na nacin na koji publika, a radi se o urbanim seniorima koji su se razvijali zajedno Disciplinom i cija djeca to više ne slušaju, ocekuje - dok ne zasvira 'Nemoj (da bacaš betonske table...)' s prvog albuma. Pjesmom "Svida mi se da ti ne bude prijatno" iz 1983. godine i svoju publiku, koja sada ide na jazz koncerte, vraca na siguran teren. On opet mudro dozira pjesme sa najnovijeg albuma "Prestani da mrziš", "Neukusu treba reci ne!", "Društvena mreža" i "Šta je to što drži danas tvoju pažnju?" i miješa ih sa starim hitovima za sva pokoljenja.
Uvijek je u pozadini prisutna poetika Batman-Mandrak-Fantoma, kojom on porucuje da se moraš buniti, imati svoje idole koji su strip junaci i koji ruše pravila i na strani su dobra i koji je jedini nacin da preživiš. Tako i on, poput superheroja, svira bas kao neki blueser ili rocker i svira je kao gitaru, a s wah-wah pedalom radi ono što radi bas. Sve je pomaknuto, staticni vokal Manja i gost na klavijaturama Juraj Novoselic, zaokružuju taj Disciplima Kitchme groove.
I baš kada su Puljani shvatili da im je dobro, oni stanu, Koja porucuje Tusti iz Idiota da se drži, šali se s publikom i pita koliko pjesama želi "Dve, tri, cetri , pet" i na glasno pljeskanje izlaze na dva bisa. "Buka u modi", "Tata i mama", "Zašto" "Cudna šuma" na kraju usijava atmosferu.
I da, jedino DisciplinA Kitchme može nazvati album "Uf" a da to nešto znaci. (L. BAGAR, snimio D. ŠTIFANIC)