Uspješna 20-godišnja labinska pijanistica, skladateljica, gitaristica i pjevačica Dina Rizvić prije desetak dana diplomirala je na jednoj od najprestižnijih glazbenih akademija u svijetu - Berklee College od Music u Bostonu - i upravo se iz Amerike vratila u rodni Labin. Ovu je akademiju, uz polaganja testova unaprijed i dekanove nagrade za visok prosjek ocjena, umjesto u standardnih četiri, završila u tri godine.
Sutra, s početkom u 20 sati, u pulskom Multimedijalnom centru Luka, na svom će povratničkom koncertu za klavirom - zajedno sa svojim suradnicima, riječkim glazbenicima, gitaristom Ivanom Pešutom, bubnjarom Branimirom Gazdikom i basistom Henrijem Radanovićem - u sat i pol odsvirati i otpjevati svoj dosadašnji autorski opus, kao i pojedine jazz standarde i obrade.
Još na prvoj studijskoj godini, početkom 2011. godine, objavila je u izdanju Croatia Recordsa zapaženi debitantski album "Bez poraza", privukavši pozornost profinjenim pop-jazz fusionom, s osam autorskih skladbi i dvije obrade ("Breakeven" irske grupe The Script i makedonska "Zajdi, zajdi"). Da je već tada, još kao 17-godišnjakinja, bila kvalitetna i nadarena glazbenica, pokazala je i nominacija za nagradu Status u kategoriji 'Mlade nade jazza'. Prve jazz korake napravila je u Grožnjanu, a pokojni Boško Petrović najzaslužniji je za njenu ljubav prema jazzu.
- Otkud prestiž bostonskom Berklee College od Music? Po čemu je posebno vrijedna ta glazbena akademija?
- Mislim da je škola najvrednija po tome što su u njoj, i kao predavači i kao učenici, bili mnogi svjetski ugledni glazbenici pa tako i Duke Ellington, Pat Metheny, Esperanza Spalding, Gary Burton, Quincy Jones, kao i John Mayer koji mi je i uzor u kantautorstvu. Akademija je odlična i zbog toga jer je multikulturalna - broji 4.500 studenata iz cijelog svijeta. Akademija objedinjuje sve glazbene žanrove; od klasike, jazza, popa, rocka, funka… Apsolutno sve.
- Završili ste smjer "Suvremene kompozicije i produkcije". O čemu je riječ?
- Radi se o vještini skladanja u različitim žanrovima, i za razne ansamble; od small i big bendova do orkestra, a učili smo i o produkcijskom dijelu glazbe - procese snimanja pjesama od samog recordinga do završnih stadija mixa i masteringa.
- Sviranje i skladanje nije isto?
- Nije isto. Skladanje je glazbeno iznošenje emocija, dok je sviranje ipak interpretacija skladanog. No, u jazzu se te dvije stvari isprepliću jer se sklada u trenutku svirke.
- Poslušao sam na internetu Vašu dojmljivu vokalnu i pijanističku izvedbu makedonske pjesme "Zajdi, zajdi", zajedno s vašim kolegom, slovenskim vibrafonistom Vidom Jamnikom, kojeg neki nazivaju nasljednikom Boška Petrovića.
- Vid je sjajan glazbenik. Bio mi je cimer na Berklee Collegeu tako da smo se tamo još više sprijateljili.
- Prije dvije godine surađivali ste s kantautorom Brunom Krajcarom na njegovoj pjesmi "Veronika".
- Suradnja s Brunom bilo je super iskustvo. Cijenim njegov rad i bilo mi je drago kad nazvao me da zajedno snimimo pjesmu posvećenu njegovoj kćerki. Tako smo se našli za vrijeme zimskih praznika dok sam bila doma na pauzi između semestra i snimili pjesmu u studiju u Puli. Imali smo i nekoliko zajedničkih nastupa prošlog ljeta, a ovog ljeta spremamo još jednu pjesmu koja će se naći na njegovom novom albumu.
- Koliko je na Vaše glazbeno stasanje utjecala ljetna jazz akademija u Grožnjanu odnosno njen osnivač i predavač pokojni Boško Petrović?
- Otvorio mi je vidike! Dotad sam manje-više bila u klasici, sve striktno i po notama. Nije bilo otvorene forme kao u jazzu. U Grožnjanu sam se prvi put susrela s improvizacijom. (Z. ANGELESKI)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU