Konačni rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata ističe posljednjeg dana lipnja - informacija je poznata većini onih koji su gradili bez papira. Ono što ne znaju, a brusi se u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, jest mogućnost da ih država, čak i ako do tog roka ne podnesu zahtjev za legalizaciju, a njihov se objekt nalazi na građevinskom području - poštedi rušenja.
- Sigurno nećemo sve bespravne zgrade srušiti, niti ih treba srušiti. Srušit će se one izvan građevinskog područja, a vlasnicima bespravnih građevina na građevinskom području dat će se mogućnost ishođenja svih dozvola, s određenim kaznama, kazala je ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš, zamoljena da prokomentira svoju izjavu danu u nekoliko navrata, prema kojoj će dio bespravnih građevina ostati u prostoru, ali uz plaćanje trajnih nameta.
Drugim riječima, država će rušiti samo objekte nelegalno sagrađene izvan građevinskih područja, a ostaviti one nelegalne u građevinskim područjima, očigledno, čak i one za koje njihovi investitori do 30. lipnja ne podnesu zahtjev za ozakonjenje.
Da bi ih ipak natjerali na legalizaciju, država će im uvesti nove namete, koji bi se investitorima naplaćivali sve dok ne odu po dozvole i ne plate komunalni doprinos i naknadu za legalizaciju. Ako se nelegalna građevina sagrađena u građevinskom prostoru ipak ne može legalizirati, ona isto neće biti srušena nego će dobiti status trajno nelegalne, uz jednako tako trajno plaćanje nameta, svojevrsnog poreza na nelegalnost.
O tome koliki će biti trajni nameti za one koji prežive rušenje, u Ministarstvu se tek raspravlja, no ti nameti svakako ne bi smjeli biti isplativiji od plaćanja komunalnog doprinosa i naknade za legalizaciju. Budu li jeftiniji, bespravnima će se više isplatiti plaćati "porez na nelegalnost" negoli sve ono što se plaća u slučaju legalizacije.
Država, na tragu spoznaje da neće moći srušiti desetke, čak stotine tisuća bespravnih gradnji smišlja rješenja kako ih što više ostaviti u prostoru, čak i ako njihovi investitori uopće nisu zainteresirani za legalizaciju.
Već sada ima 30.000 rješenja o rušenju, što znači da bi državi, čak i uz rušenje tisuću objekata godišnje, trebalo 30 godina samo za taj dio bespravnih objekata.
Postavlja se, međutim, pitanje kako će se trajni nameti bespravnima naplaćivati kad država ne zna ni koliko je bespravnih u Hrvatskoj uopće, odnosno ne postoji registar takvih objekata. Osim toga, i mnoge zgrade koje imaju građevinsku, ali ne i uporabnu dozvolu, nisu čiste sve dok se njihova dokumentacija ne usporedi sa stanjem na terenu. (B. MRVOŠ PAVIĆ)