Izložba "Dijalozi" uvaženog likovnog umjetnika Fulvija Juričića otvorena je protekli tjedan u zagrebačkoj Galeriji CEKAO. Postav uključuje sedam radova na ručno rađenom papiru, a riječ je o velikim formatima 2x2 metra iz zadnjeg autorovog ciklusa.
Fina ravnoteža ideje i metijera
- Slikarstvo Fulvia Juričića uvijek je, bez iznimke, bilo dosljedno teorijski i idejno povezano s tradicijom postkonceptualnih praksi, Arte Povera ili tzv. siromašne umjetnosti, ali i ehom minimalizma. Za ovog umjetnika se, međutim, ne može reći kako ga više zanima ideja iza (ili prije) djela, nego djelo samo po sebi u tradicionalnom smislu. Ideja i metijer kod njega su u uvijek u finoj, delikatnoj ravnoteži: jednakom ozbiljnošću istražuje mogućnosti slikarskog pisma, ali i višeslojnost i kompleksnost modela komunikacije s okolinom, zapisala je uz izložbu povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Iva K?rbler. Ona u nastavku ističe da su slike Fulvija Juričića "refleks stvarnog stanja nemogućnosti komunikacije na svim razinama, u eri kada nas gutaju sve vrste meta-jezika i meta-govora, inteligentno ? i ujedno lažno ? upakiranih diskursa radi čije se kakofonije i alogičnosti imamo potrebu povlačiti u šutnju i tišinu. Taj semantički svjesni besmisao slogova na slikama Fulvia Juričića posljedica je velike otuđenosti pojedinca u današnjem društvu, gdje prema riječima samog autora "reljefne površine besmislenih slogova predstavljaju apstraktni govor kojeg više ne razumijemo, ali i apstraktni identitet u kojeg više nismo sigurni".
Izgubljeni smo u moru informacija
- Kod ovog umjetnika - jednako kao i kod Anabel Zanze ili Gordane Špoljar Andrašić ? bjelina slika i bijeg u tišinu nisu artificijelno određene kategorije pomoću kojih umjetnik zaoštrava vlastitu poziciju (pseudo)hermetičnosti, već signal pozicije senzibilna i kontemplativna umjetnika koji se distancira od buke i kaotičnih diskursa ovog svijeta kako bi sačuvao vlastiti mentalni, intelektualni i emotivni integritet. U vremenima u kojima je moguć rasap virtualnog svijeta i elektronske komunikacije, Fulvio Juričić sjetno se referira i na drevnu tradiciju pisma, sve do glinenih sumerskih i babilonskih pločica gdje su ugrebavani znakovi i prva slova, dok nas reljefnost njegovih bijelih slika može asocirati i na komunikaciju Braillovim pismom, jer smo danas svi često u poziciji da jedni druge metaforički ne vidimo i ne čujemo, i da se glas istine i humaniteta gubi u srazu opće buke prezentiranja laži. S druge strane, ispisuju se virtualne "plahte" tekstova koje nitko više ne može apsorbirati, vremenski niti mentalno. Izgubljeni smo u moru informacija kojima često ne možemo provjeriti autentičnost. Pa ipak, ovo slikarstvo posjeduje jednu divnu starinsku kvalitetu: ono nas emotivno i mentalno smiruje te ponovno vraća traganju za drevnim bibliofilskim svjetovima u kojemu smisleni nizovi slova vraćaju našem svijetu izgubljenu proporciju, smisao i ravnotežu stvari, zaključuje Iva Korbler.
Fulvio Juričić rođen je 1952. godine u Puli. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Vasilija Jordana. Od 1979. g profesor je u Školi Primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada i priznanja za slikarstvo. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre. Živi i radi u Puli. Njegova zagrebačka izložba može se razgledati do 10. listopada. (B. ĆUSTIĆ JURAGA)