Na prepunoj terasi kavane "Vecia batana" u Rovinju, novinar Elio Velan u društvu prijatelja, rodbine i sugrađana promovirao je svoju posljednju knjigu "Moja Istra"- Ispovijesti i svjedočanstva. Rovinjskoj promociji knjige, poseban, prisni i domaćinski ton, uz činjenicu da su upravo Rovinju i posvećena dva poglavlja knjige, dali su članovi Kulturno umjetničke Udruge - "Giusto Curto" ili konkretno Mirko Cetinski, Sergio Preden Gato, Vito Dundara, "Ricky Bosazzi Quintet" i "I caturi" s rovinjskim bitinadama.
Predstavljajući svoju knjigu Velan je istaknuo da je ona rezultat njegovog tridesetogodišnjeg rada u novinarstvu i nekolicini redakcija. Jer, svoju je profesionalnu karijeru, započeo 1986. godine u "La Voce del Popolo", iz koje nakon sedam, odnosno osam godina prelazi na TV Kopar, a potom živeći i radeći u Trstu piše za "Glas Istre". Na tom profesionalnom putu, na kojem Velan nije bio aktivan isključivo i samo u jednoj medijskoj kući, kao ni formi izražavanja - bilo da je riječ o pismu, glasu ili tonu Istra je, saznajemo od autora, uvijek bila predmetom njegovog razmišljanja bilo da je riječ o politici, kulturi, običajima, povijesti, životu ili suživotu ljudi.
- Trideset godina aktivnosti pokušao sam svesti u knjigu na način da iz nje izbacim sve ono osobno i intimno. No, režući i izbacujući stranice i svoje misli u jednom sam se trenutku morao zapitati što će od knjige ostati?! Našavši se, na neki način ogoljenim krenuo sam ponovo graditi i dobio svojevrsni dijalog s Istrom, čiji je rezultat knjiga "Moja Istra", rekao je Elio Velan, koji se u ovoj posljednjoj u nizu knjiga, našao i u ulozi izdavača i urednika.
Knjiga "Moja Istra", sastoji se od sedam poglavlja u kojima Velan progovara o stvarima i događajima koje vidi i osjeća. Ne može da ih mijenja, ne nužno na bolje ili gore, ali s onim što vidi i osjeća danas povlači paralelu kroz prošlo vrijeme čineći to uz pomoć povijesnih zapisa i knjižnog fonda ili ispovijesti i svjedočanstava još uvijek živih aktera njihovih događanja. Tema svih priča je Istra kroz koju se proteže i lako može iščitati autorov tok misli, stav pa i zaključak o nekoj temi. Glavni su dakle likovi, Istra i Velan, koji je u ovom odnosu i njen pripovjedač i kazivač, novinar i zapisničar vremena ali, i u slučajevima kada je to potrebno, i njen vrisak, bol i vapaj za nekim dalekim i nerijetko boljim vremenima. A kako to zvuči, odnosno piše Elio Velan kada se na neki način obračunava s vlastitom i kolektivnom prošlošću u slučaju Rovinja- njegovog grada?
- Duž rovinjske rive, približno od ugla kod Rio bara pa sve do velikog mola postavljene su, na jednakoj distanci velike kamene bite. Djeluju ogromno s obzirom na malenkost brodica koje su načičkane u rovinjsku luku, pa stranac ili neupućeni prolaznik pomislit će da se radi o nekakvom ukrasu, mjestu za sjedenje… Kamene bite su velike jer su se nekad za njih vezivali veliki brodovi koji su činili rovinjsku ribarsku i trgovačku flotu. Današnja dubina mora u većem dijelu rovinjske luke može primiti tek male čamce jer se desetljećima dno luke ne čisti, debela naslaga mulja pokrila je kamenu bazu, nemar je izbrisao povijest…, piše Elio Velan, u svojoj posljednjoj knjizi "Moja Istra - Ispovijesti i svjedočanstva".
Uz autora Elia Velana, a zahvaljujući dobrim glasovima koji se daleko čuju - Predenu, Cetinskom, Bosazziju, muzičarima Quinteta, gostu Dundari, koji je evocirao uspomenu na Sergia Endriga otpjevavši "Pula 1947", te skladatelju Massimu Brajkoviću - sve redom članovima Udruge "Giusto Curto" ova je večer, kako je to rekao Mirko Cetinski bila prava mala Rovinjska noć. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)