"Mel e Teran del MediTeran" naslov je prijevoda knjige Drage Orlića na istriotski. Ovo je djelo netom objavljeno, prijevod potpisuje Antonio Giudici, a zbirka je objavljena pri porečkome Errata Corrigeu.
Šišan i Mediteran
Prije ne toliko godina poznati talijanski književni i likovni kritičar Pino Bonnano rekao je da dijalekt, kao literarna kategorija, eufemistički rečeno šepa, te da treba sve više raditi na njegovoj revitalizaciji i očuvanju, posebice u pisanom obliku. Od tada se dosta toga promijenilo, te sve više autora objavljuje svoje uratke upravo na mjesnim govorima i dijalektima svojih krajeva. Ovoga puta je riječ o nečem posve novom - o dijalektu unutar dijalekta. Drago Orlić napisao je ove stihove čakavicom svoga kraja, a Antonio Giudici preveo ih je na istriotski tipičan za Šišan.
Dijalekt sadrži jednu izražajnu snagu koja je bliska verizmu, a kao što je to naglasio i sam Antonio Giudici. Tu je posebno izražena evokativna snaga riječi, izražena deskriptivna funkcija, a dijalektom se lakše iskazuju osjećaji, vrijednosti, nade, slutnje, želje.
"Šišan i Mediteran su nešto posve isto, poput Drage Orlića i istriotskog dijalekta, poput Musaleža i čakavskog, poput mora i horizonta, Odiseja koji u ovim tekstovima može svjedočiti o itinereru jednoga čovjeka i čovječanstva, o šišanskome govoru tijekom njegova itinerera povratka kući, do pepela iz čega je sve poteklo i započelo", ističe Giudici.
Pjesme su prožete filozofskim mislima, razmišljanjima i promišljanjima, a taj Mediteran je nešto kako osobno, tako i univerzalno, gdje ne postoji granica između mikrokozmosa i makrokozmosa i gdje se oni cijelo vrijeme isprepliću.
Zanimljiv je taj prijevod iz jednog dijalekta u drugi, jer je jezik koji koristi Drago Orlić sam po sebi zanimljiv, bogat i razgranat koji sadrži i metapoetske elemente, a istriotski je drevni, po malo i egzotičan jezik. Nije bilo uvijek lako shvatiti sve misli, prenijet ih iz jednog izričajnog sredstva u drugi, razumjeti njihovu važnost, dvosmislenost, egzotičnost.
Nije bilo lako niti zadržati rime na istim mjestima uzevši u obzir da je riječ o specifičnim izražajnim sredstvima, koji su po nekim pitanjima, i po akcentuaciji i po ritmu stihova različiti, tako da je došlo i do promjene riječi u pojedinim stihovima, no smisao ostaje isti i štoviše, imamo i pravu pravcatu novu poeziju u drugom jezičnom registru.
Vrstan prijevod
Budući da ne postoje unificirana pravila vezano uz pisanje na nekom od dijalekta, Giudici je tu imao možda i veću slobodu pri odabiru prijevodnih ekvivalenata, no pitanje je li mu je to pomoglo ili odmoglo.
No, u svakom slučaju treba pohvaliti veliki rad, trud i uspješnost prevoditelja, jer prevođenje, posebice ono književno, nije nikada lako, a kada se radi o prijevodu iz jednog dijalekta u drugi, i kada je "dolazni" jezik arhaičan, onda sve to dodatno dobiva na težini. A grafija dijalekta je oduvijek bila delikatna tema i priča.
Urednici knjige su prof. dr. Barbara Buršić Giudici i akademik Goran Filipi, a fotografije na naslovnici djelo su Ane Debeljuh.
Istriotski ili istroromanski jezik, skupina je predmletačkih autohtonih romanskih govora istarskog poluotoka, a čine jezični otok na jugu Istre. Sačuvali su se u samo šest mjesta: Rovinju, Vodnjanu, Balama, Fažani, Galižani i Šišanu, iako su u prošlosti bili rašireniji. Nezaustavljivo izmiču pred istromletačkim, a jako su ugroženi jer su govornici stariji žitelji. No, postoji vrijedna književna produkcija na istriotskom; na rovinjskome su pisali Ligio Zanini i Giusto Curto, na vodnjanskome piše Loredana Bogliun, a na balskome Romina Floris. Postoji i nekoliko rječnika istriotskih govora. (Vanesa BEGIĆ)