Rasprodana je bila cijela sala Doma hrvatskih branitelja u Puli za prvi dio zimskog izdanja Jazzbine pa je doneseno još 20 stolica, no i dalje se tražila karta više.
Stvari na Jazzbini u pravilu funkcioniraju bez problema, ali nakon toliko godina i toliko održanih koncerata, nešto je zaštekalo uoci nastupa Digital Primitivesa: nesvakidašnji instrumenti rucne izrade koje koristi Cooper-Moore nisu stigli do Pule. No, on je zasvirao klavir i pokazao koliko je vrstan pijanist, a ta je mala zbrka natjerala organizatore na koncertnu inverziju, pa su Digital Primitivesi nastupili nakon East Rodea.
Nastup im je bio poduža improvizacija, a mijenjanje instrumenta u zadnji tren nije onemogucilo bend da pokaže svoje sposobnosti. Cooper-Moore je samouvjereni voda trija, ponaša se kao dirigent i vodi ostale kolege, a po karizmi i nastupu podsjeca na glavnog glumca iz nekog krimica 70-ih godina.
Saksofonist Assif Tsahar ga pokušava pratiti, uloviti i cini se da se katkad malo muci u tome, dok bubnjar Chad Taylor ostavlja dojam da mu baš ništa ne predstavlja problem, baš poput hladnog profesionalca. Oni sviraju bez pauze skoro sat vremena te mijenjaju tempo, stil i atmosferu, pa ova glazbena jednocinka nije dosadna.
Digital Primitivesi vole eksperimentirati, to je poznato, pa iako nisu stigli svi instrumenti Cooper-Moore je za svirku iskoristio i jedan napuhani žuti balon po kojem je lupkao i strugao prstima. Klavir svira strastveno i maksimalno uživljen, koristeci i laktove. No, pokazuje da jednako dobro zna svirati i balade te baš kada vas uvuku u jedan ritam i jednu atmosferu, ubrzo je promijene.
Cooper-Moore je set zapoceo i završio pjevanjem. Za pocetak je konstatirao da je jazz kurva, zapjevavši iz petnih žila u jednom se stihu prisjetio klasicne negro spiritual pjesme "Sometimes I feel like a motherless child". Na kraju je došao red i na ostale da puste glas. Sva su trojica zapjevala "I'm so happy to be alive" (Tako sam sretan što sam živ), prvo pojedinacno, a onda zajedno, što je publika iskoristila da se ukljuci pljeskanjem i pucketanjem palcima. Neposredno prije toga publika je pokušala zapljeskati, ali Cooper-Moore ju je zaustavio. On je glavni. To zapravo i nije bio nastup pravih Digital Primitivesa, jer to nije glazba koju inace izvode pa se ni sami ne sjecaju kada su nastupili u ovakvoj instrumentalnoj kombinaciji, ali je sve ispalo kako treba.