Tri mjeseca je prošlo od njihovog zadnjeg posjeta Puli, no unatoc kratkom razdoblju, neke stvari su se u Hrvatskoj promijenile. Predrag Lucic i Boris Dežulovic su ostali isti - jetko duhoviti te nadahnuti politickom, društvenom i inom situacijom u Hrvatskoj i svijetu, što su sinoc pokazali na "Melodijama Istre i Kvarnera" u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula.
Temama svojih duhovitih, otpjevanih stihotvorina izašli su daleko izvan prostora ovog poluotoka i zaljeva, pretresavši sve važne domace i dio svjetskih tema. Izveli su i nekoliko pjesama vezanih za Istru pa smo tako culi jednu, preksinoc prvi put izvedenu, o zatvaranju knjižare Castropola, a na meti im se našao i IDS - "HDZ je IDS ca nema Brion, IDS je HDZ isti ka i on" - za što je povod bila situacija oko "Brijuni rivijere".
Još dok su se zagrijavali, poznatom istarskom saborskom zastupniku posvetili su pjesmu "K'o Kajin", koju su otpjevali na melodiju Caleovog i Claptonovog hita "Cocaine" - "Nemoj ispast šempjun, uzmi povlašteni penšjun, baš k'o Kajin", no kada su potom komentirali "Brijuni rivijeru", za župana Jakovcica, Kajinovog stranackog šefa, rekli su da je "vrhovnik ca nema orden".
Istre bi se još tu i tamo dotakli, primjerice kada bi spomenuli Dajlu, a culi smo i remiks Gervaisove pjesme "Tri nonice stare" koje su postale "Drei grannies vecchie". "Brijuni rivijera" bila im je i šlagvort da se prisjete fame koja se u Makarskoj digla oko "Bošnjaka koji ništa ne troše".
Spjevali su i jedan koloplet "Melodija slovenskog Jadrana" u kojem su se sprdali sa susjednom nam Deželom zato što nemaju more pa su tako zapjevali "ca je more vengo fantažija" ili "Lijepa Janše domovino, oj slovenska zemljo mila, Dolanc Stane djedovino, maritimna da bi bila"...
Crkve su se dotaknuli kroz pjesme kao što je "Ljevica Marija", kroz koju su pokušali objasniti preobrazbu crvenih u crkvene. Pjesma koja pocinje "Druže Tito u špilji na Visu, ko te jebe, idemo na misu" refren je: "Tito, Tito, Tito, Tito, slobodo" koji je zdušno otpjevala publika.
- Bravo, bit ce od vas pravi partizani kad odemo u šumu, konstatirao je Lucic i pitao je li papa ikad bio u Puli. Dobivši ocekivano negativan odgovor, samo je odbrusio "pa di ce doc' kad ima ovoliko partizana".
U ta tri mjeseca koliko ih nije bilo u Puli, podsjetili su da su "gradani Hrvatske izglasali referendum za prikljucenje još jednoj tamnici naroda" pa su zapjevali jednu Euroslaviji: "Živi sretno u slobodi, Cutugno nek te Toto vodi, Euroslavijooooo...". Buduci da se promijenila vlast i u Hrvatskoj, prebacili su se na Radimira Cacica opjevavši njegove ne baš jake živce.
Culi smo i neke Luciceve i Dežuloviceve hitove poput "Bezgaca povijesne zbiljnosti", a još jedna praizvedba bila je i pjesma o ZAMP-u. Cesto im je na tapetu bio i njihov vrli splitski gradonacelnik Željko Kerum, bilo da se radilo o nedavnom snijegu koji je prekrio Dalmaciju ili im je tema bio program njihovog kazališta koje je, za razliku od pulskog, Hrvatsko narodno. "Imamo to kazalište i osobu koja je zadužena za repertoar, a po funkciji je gradonacelnik, pa zabranjuje predstave", objasnio je Lucic pulskoj publici.
Spomenuli su i Srbe, pa i cijeli svijet, zakljucivši ironicno da su "Hrvati jedini normalni", procešljali su još jednom Domovinski rat i podsjetili na Thompsona te izveli "Jasenovac i Gradišku Staru", ali ne onu verziju zbog koje je pjevac iz Cavoglava postao ozloglašen.
U ovom duetu Lucic je bio taj koji se postavio u ulogu neformalnog voditelja, a Dežulovic bi u fokus ulazio kada bi citao svoje pjesme, bez pratnje kolege. Duh ugašenog Feral Tribunea osjecao se u zraku i nagnao nas na razmišljanje o tome da bi nam takve novine i danas trebale. Ipak, iskreno receno, ocekivali smo da ce odaziv publike biti i veci od 200 ljudi koji su se razasuli po parteru, mezaninu i ložama. (M. RADIC)