Još na prvom Motovunskom filmskom festivalu, 1999. godine, "službeno" je proklamiran festivalski dress-code koji se održao sve do danas: za gospodu obavezne su kratke hlače, a gospođe se mogu oblačiti kako god žele. Gospođe su, naravno, brzo uvidjele da štikle baš i nisu pogodne za hodanje kamenitim i strmim motovunskim uličicama, te da vrućina nimalo ne štedi šminku, koliko god otporna bila.
Zato je, što se garderobe tiče, Motovun u vrijeme festivala više nalik večernjoj zabavi na nekoj plaži nego nekakvom glamouroznom događaju s puno poznatih lica. K tome, tko je "poznat" po motovunskim festivalskim kriterijima nije baš "poznat" po kriterijima revijalnih stranica novina i časopisa, jer u Motovun sa svojim filmovima više dolaze ljudi koji su ih stvarali - redatelji, scenaristi, producenti, kamermani - nego ljudi koji su u njima glumili i zato bivali medijski prepoznatljiviji. Gospoda su zato nastojala izgledati što ležernije, dopunjujući razne modele kratkih hlača majicama s duhovitim natpisima ili crtežima, a dame su se, jer u Motovunu je u svih pet festivalskih dana bilo doista vruće, nastojale odijevati što prozračnije.
Bilo je i pokušaja svečanijih damskih toaleta, no samo za susrete s novinarima u press-gardenu (zato mnogi fotografirani imaju čaše vina u ruci) ili za ceremonije dodjele nagrada pred večernje projekcije.(Davor ŠIŠOVIĆ/Snimila Jelena PREKALJ)