Slađana Bukovac razgovarala je s Denisom Derkom o njegovoj knjizi o Vesni Parun "Posljednja volja Vesne Parun" te o njegovim impresijama o toj iznimnoj književnici. Derk se, saznajemo, 18 godina družio s Vesnom.
- Vesna Parun nije bila laka osoba, teško je bilo i pronaći je, ona nikada nije imala fiksni telefon u stanu, a tada mobiteli, kada sam krenuo raditi intervju, još nisu postojali. Ona nikada nije imala nikakvu vrstu telefona. Živjela je u najdaljoj zagrebačkoj periferiji, iz njezine zgrade vidjela su se polja kukuruza. Puno sam puta dolazio, kucao na vrata, no bez odgovora. Tek nakon nekoliko pokušaja sam je našao. Prvi intervju koji sam objavio s njom, a bilo je to ratnih ranih devedesetih, ispao je, nažalost, katastrofa. Nakon rečenica u kojoj je spomenula tetka koji ju je odgojio, a bio je Srbin, u tekstu se, a ne znam niti ja kako, sve ispremiješalo. Bojao sam se da će me tužiti, iako nisam bio ni kriv ni dužan. No, ona je bila posebna, bila je svoja, kazao je Derk.
Saznajemo da je većinu svojih djela izdala u vlastitoj nakladi, sama si je bila lektor i urednik, pisala predgovore i pogovore te tražila tiskaru, a brojna njezina djela ilustrirala su školska, odnosno vrtićka djeca.
- Prijatelji su joj bili policajac i prodavač srećki, s njima je pričala o nogometu, o Serie A, pa sam je jednom prigodom pitao zašto se, kada se već tako dobro razumije čak i u talijansko nogometno prvenstvo, ne kladi. Bila je vrlo polemična, svađala se s ministrima zbog nepravde, a na taj je način, nažalost, stekla puno neprijatelja. Mislim da bi svugdje prošla loše, ne samo ovdje. Ona je studirala, ali nažalost nikada nije završila studij, no razumjela se pomalo u sve vrste umjetnosti. Bila je i strašno razočarana Krležom, nije mu praštala odnos prema Tinu Ujeviću, veli Derk.
On ističe i da Parun nije išla baš često u svoje krajeve, na Zlarin, te da nije imala sređen odnos s ocem. Saznali smo i da je držala znamenite govore, te da je uvijek bila vrlo polemična. (V. BEGIĆ)