Deep Purple bio je sjajna predgrupa Gibonniju, komentar je brojnih posjetitelja koncerta na Jazinama. Odlukom organizatora u posljednji tren zamijenjen je redoslijed nastupa te su prvi, ispred nekoliko tisuća posjetitelja, izišli stari britanski rokeri Deep Purple, koji su održali koncert pun improvizacije i dugačkih solo dionica, pokrivši tako repertoar iz gotovo cijele dugogodišnje karijere.
Jako duge solo dionice bile su na neki način pokriće za prečeste odlaske Gillana iza pozornice, tijekom izvedbe gotovo svake pjesme, što je odavalo dojam da ga je zahvatio zub vremena pa je jedan od kolega tvrdio da Gillan odlazi u backstage uzimati kisik. Odmah nakon intra u kojemu su odsvirali "Mars, the Bringer of War" i "Apres Vous", odsvirali su stvar "Into the Fire" s legendarnog albuma "In Rock", a pri improvizaciji na kraju pjesme Gillanu je "pobjegao" glas što je i nasmijalo gitarista Morsea. Tijekom koncerta sjajni vokalist se prilagođavao trenutnim mogućnostima pa su nekadašnje visoke dionice refrena bile nešto niže i kraće.
Bez obzira na to, koncert je bio zaista dobar. Najveći dio posla odradio je gitarist Steve Morse, svirkom opčinjajući publiku i zračeći onom posebnom rokerskom energijom. Odličan je bio i klavijaturist Don Airey koji je pjesmama davao posebnu atmosferu klasičnim zvukovima, a mnoge je oduševila njegova poduža solo dionica u kojoj je spojio mnoštvo pjesama, među kojima se mogla raspoznati i "Kalelarga", ali i klasični "Radetzky march", dok je kraj pripao pjesmi "Dva Bracanina".
Roger Glover i Ian Paice, jedni od originalnih osnivača benda i konstanta Purplea kroz gotovo pola stoljeća karijere bili su klasično dobri. Nakon uvodnih pjesama u kojima su predstavili i neke stvari s novog albuma poput "Vincent Price", ali i starije kao "Strange kind of Women" i "Lazy" te "Space Truckin", došlo je do maestralne izvedbe njihova najvećeg hita "Smoke on the Water". Već uz prve taktove ove rock himne podigle su se ruke, ali ne da bi pljeskale, nego da bi se mobiteli podigli da se što bolje snimi izvedba.
Već nakon prvih sat i pol vremena, Gillan se zahvalio publici koju je na više jezika nazvao fenomenalnom te najavio kraj koncerta, no ubrzo su se vratili i odradili maestralan bis. Taj bis osvojio je publiku već od prvih taktova koji su najavili "Hush", njihov prvi singl koji je zaludio svijet davne 1968. godine. Izvedba ove stvari oduševila je okupljene, ali i tisuću onih koji su koncert gledali s bedema i ispred ulaza. Kraj je pripao solu Rogera Glovera, a sam koncert završen je vrlo dobrom izvedbom pjesme "Black Knight" koja je kao singlica objavljena prije 44 godine.
Nakon koncerta Deep Purplea dio publike odmah je krenuo prema izlazu, nije im se čekala zamjena tehnike na pozornici i koncert Gibonnija, a kako su zaštitari bili nešto blaži, dobar dio publike izvana je ušao te je i "headliner" nastupio pred nekoliko tisuća ljudi. Gibonni je stigao pojačan vrhunskim glazbenicima i Mayom Azucena.
Uz hitove poput "Činim pravu stvar" i "Mirakul" odsvirao je i neke od novih pjesama s posljednjeg albuma "20th Century Man" i oduševio brojnu zadarsku publiku. (Boris KUPČAK)