San svakog roditelja je da njegovo dijete bude zdravo i sretno. No, život, nažalost, donosi i one manje lijepe događaje, i tada se roditelji i djeca, koji su živjeli uglavnom bezbrižnim životom, bez nekih većih problema, nađu suočeni s teškim dijagnozama.
Sportski duh
Prije polaska u prvi razred osnovne škole od maligne je bolesti oboljela i hrabra mala Puljanka Dea Celega, koja je sada završila sedmi razred i, na sreću, sve je to za njom. Prva dva razreda osnovne škole provela je u bolničkoj školi Klaićeve dječje bolnice, te je tek početkom trećeg razreda sjela u redovne školske klupe. No, ona, kao i njezina majka Karin, tata Dean i sestra Nina, nisu se predavali, svaki dan su se iznova borili nikada ne sumnjajući u pozitivan ishod svega.
Dea, koja će koncem srpnja napuniti 14 godina, netom se zajedno s majkom vratila sa svjetskih igara "Djeca pobjednici", koje su organizirane na inicijativu fonda "Podari život" i brojnih sponzora, a jednom godišnje okupljaju u Moskvi djecu koja su preboljela maligne bolesti postavši tako pobjednici najvažnije bitke u životu. Ova hrabra učenica OŠ Veruda bila je jedini predstavnik Istre na tim igrama, gdje je otputovala zahvaljujući potpori i organizaciji udruge "Krijesnica", a sudjelovalo je više od 400 djece iz 14 država svijeta, a Dea se okušala u streljaštvu.
- Nikada ranije nisam to radila, bilo mi je lijepo, zanimljivo, a najviše od svega mi se svidio Crveni trg u Moskvi, i sve one kule. Probala sam i plivanje s ruskim trenerom, nisam znala njegov jezik, niti on moj, ali smo se sporazumjeli. Bilo mi je jako lijepo, upoznala sam puno novih prijatelja, rekla je Dea, a njezina majka Karin nadodala je da je u cijeloj toj priči najvažniji sportski duh, i da je to bilo vrlo poticajno i sjajno iskustvo.
- Jako je važno bilo i druženje, upoznavanje novih ljudi, obitelji koje su spojene istom sudbinom, vidjeti tu pozitivu, taj sportski duh kod djece, tu su sva djeca bila pobjednici, veli majka Karin.
Ona je pohvalila i sjajne volontere, koji su im nesebično pružali pomoć te kazala je da u Puli, kao niti nažalost u Istri ne postoji udruga koja pruža pomoć djeci i roditeljima djece oboljelih od malignih bolesti, a pomoć im je i više nego potrebna tokom liječenja i nakon toga kada nastupa svakodnevnica koja je prepuna problema na koje nailaze ta djeca što u školi što u društvu koje vrlo često nije informirano o poteškoćama s kojima su suočena.
Veliki borac
- Život se odjednom promijeni, stoga bih svim roditeljima koji su se našli, ili se budu, nažalost, našli u sličnoj situaciji, savjetovala da uvijek misle pozitivno, da budu pribrani, da se ne obeshrabre, i neka se ne srame pitati pomoć gdjegod treba. Evo, naša starija kćerka Nina bila je praktički dvije godine bez roditelja, posebno majke koji su u tom periodu bili fokusirani na Deu. Srećom tu su uskakali otac Dean kad je bio u Puli te bake i djedovi i ostala obitelj. Mnogi roditelji su nezaposleni, ili imaju kući puno djece, ne mogu računati na pomoć bake i djedova. Zato je važno da se nešto pokrene i po tom pitanju, da se pomogne i olakša obiteljima koje su već napaćene. Trebalo bi educirati i nastavnike u školama kako se ponašati s takvom djecom i braćom te djece (jer braća su psihološki u tim trenucima jako zakinuta zbog teške situacije i isključive fokusiranosti na bolesno dijete) nikome nije lako, trebali bi biti upućeni kako djelovati u tim specifičnim situacijama, koje znaju biti i vrlo teške. Malo je onih koji su pokazali razumijevanje, veli Deina majka Karin Bolković.
Zahvala
Deini roditelji beskrajno su zahvalni liječnicima, medicinskim sestrama i divnom osoblju bolnice u Klaićevoj bolnici, kao i djelatnicima bolnice iz Aviana. Tu su prije svega dr. Mascarin iz bolnice u Avianu, dr. Rimac i dr. Stepan te psihoonkolog Marta Benko (Klaićeva), dr. Miklić (KBC Rebro) i dr. Filip Jadrijević Cvrlje. Zahvalni su i kolektivima Gimnazije Pula i OŠ Krnica, kao i OŠ Veruda i Deinoj razrednici Tei Šiško, i Nininoj bivšoj razrednici Mileni Panajotović, djelatnicima Strukovne škole Pula i Nininoj sadašnjoj razrednici Matei Fegeš te OŠ Šijana i učiteljici Mirjani Grgić. Zahvale isto tako i Centru za rehabilitaciju za djecu s cerebralnom paralizom gdje Dea svakodnevno dobiva pomoć vezanu za školu, psihološku pomoć, pomoć defektologa, logopeda Melite Kani i Lee Radolović, kao i doktorice Klaudije Blarežine, Julijane Franinović Marković i Ane Vanjak. (Vanesa BEGIĆ)