Vrlo je zanimljivo bilo druženje s talijanskim književnikom i aktivistom Errijem De Lucom na Sajmu knjige - najprije u četvrtak u večernjem programu Otok-geto-azil, gdje je predstavljen hrvatski prijevod njegove knjige "Irenina priča", uz sudjelovanje Ive Grgić koja je simultano cijelo vrijeme prevodila, Dunje Kalođera, koja je ovu knjigu prevela, te također poznatih prevoditeljica Sanje Roić i Vande Mikšić, koja je bila i moderatorica, a potom i jutros na Doručku s autorom uz neizostavnog Voju Šiljka.
Tri su njegove knjige objavljene u izdanju Meandar Medije "Tri konja", "Dan prije sreće" (obje prevela Vanda Mikšić) i "Irenina priča" (prijevod Dunja Kalođera).
Nazočni su mogli tako saznati da je De Luca bio član izvanparlamentarnog pokreta "Lotta Continua" (Borba se nastavlja), a sredinom 70-ih postao jedan od njihovih vodećih glasova. Radio je razne poslove, kao zaposlenik u Fiatu, kao lagerist, zidar, čistio je kanalizaciju, a naglasio je da jedino nije bio pomorac i rudar. Bio je u Tanzaniji kao volonter, a vozio je i vodio humanitarne konvoje pomoći u zemljama bivše Jugoslavije tijekom rata.
Početkom ove godine biva optužen za komentar u intervjuu za Huffington Post od prije dvije godine gdje konstatira da bi se planirana izgradnja brze željezničke linije u Val di Susi u Italiji (TAV) trebala "sabotirati", pogotovo iz ekoloških, ali i iz drugih razloga. Radilo se o brzoj željezničkoj liniji Lyon-Torino, a riječ "sabotirati" je u tom kontekstu krivo interpretirana. U intervjuu za Le Monde (2014.) Erri de Luca komentira kako je "dužnost pisaca da stvarima vrate njihova prava imena". Tek je nedavno, 17. listopada oslobođen optužbe na sudu u Torinu.
U razgovoru koji je vrlo vješto i izvrsno pripremljena vodila prevoditeljica Vanda Mikšić, nazočni su mogli saznati da je u Francuskoj boravio i kao zidar, i kao književnik, i kao osoba kojoj se tužilo za verbalni delikt, i da je svaki put bio jednako dobro prihvaćen.
- Smatram se građaninom Mediterana, i sve one koji žive na tom potezu smatram da su dio moje krvi. More je jako prisutno u mome stvaralaštvu. Počeo sam pisati s 11 godina, iako sam krenuo objavljivati dosta kasno. Razlog koji me naveo da počnem pisati je bio taj što sam se protivio Ezopovim basnama, jer je on želio pokazati nešto o ljudskim osobinama putem životinja, dok sam ja htio pisati o ribi koja nije nikada srela živo biće. Smatram da se piscem postaje čitajući i čitajući, pune vagone i kamione knjiga, a u svojim pričama ostavljam dio svoga sjećanja, kolektivne memorije i drugog, a volim i mitove. Kada pišem o prošlosti, vraćam sve odsutne u tu priču. Riječi su ponekad poput minerala, kazao je De Luca.
Knjiga "Irenina priča", osim naslovne, koja je i najduža, sadrži još dvije priče, a sve su povezane s morem. Kako je rekla Vanda Mikšić govoreći o naslovnoj priči ove knjige, protagonistkinja je 14-godišnja gluhonijema djevojka koja je zatrudnjela s delfinom te ispovijeda se pripovjedaču. Ljudska bića tu su povezana s mitovima. Irena pripada sredozemnoj mitologiji, a otok predstavlja aglomeraciju, sukus društva sa svim nijansama i pojavama. Likovi u ovoj priči komuniciraju bez riječi.
- Svako društvo ima potrebu nekoga isključiti, a onda ti likovi završavaju u zatvorima ili ludnicama, rekao je De Luca. (Vanesa BEGIĆ)