Srdačan doček u obiteljskoj kući Rozane Sirotić u Fiorinima kraj Brtonigle, kojoj je Društvo distrofičara Istre dodijelilo zlatnu plaketu s titulom "Najbolja mama na svijetu 2013. godine", odmah je ukazao na skromnost i samozatajnost ove hrabre mame koja se skrbi o bolesnom desetogodišnjem sinu Leu.
Uz novinare u kući Sirotićevih okupili su se i nonići i prijatelji, te predsjednik DDI-a Davor Komar koji je najboljoj mami uručio jubilarnu plaketu koju već deset godina dodjeljuje njihovo društvo.
- Plaketa se dodjeljuje na prijedlog naših članova i jednoglasno je odlučeno da ona ove godine pripadne mami Rozani. Tijekom godine, kako smo u kontaktu s našim članovima pratimo sve i uvijek pokušamo dati onaj najbolji, najkvalitetniji primjer kako bi ostalim obiteljima pokazali kako se može. Cilj je pokazati ljudima koji su u sličnim životnim situacijama da netko misli na njih i vidi njihovu muku i trud, rekao je Komar.
Za Lea koji boluje od najtežeg oblika neuromuskularnih bolesti, progresivne mišićne distrofije i vezan je za invalidska kolica i ostala ortopedska pomagala, s jednakom ljubavlju brine se i tata Miran. Oboje mu nastoje pružiti sve da mu olakšaju svakodnevicu, pa tako Leo ima stajalicu, strunjaču, poseban krevet, rampe za kretanje u domu i ostala pomagala. Dan mu odmah od jutra počinje vježbama, stajanjem na stajalici, odlaskom na četiri sata u školu, popodnevnim vježbama s fizioterapeutom i kad se otac vrati s posla, odlaskom na bazen u Novigrad.
- Posjeti bolnicama počeli su kad je Leo imao četiri godine i dugo je trebalo dok smo zapravo otkrili o čemu se radi jer je to rijetka bolest. Tek preko posebne analize krvi doznali smo da ima progresivnu distrofiju mišića. To je bolest koja se ne vidi odmah, počne tako da se dijete sve teže počne penjati po stepenicama, umara se, ne može se dići sa poda i sve upućuje na bolest. Treba stalno vježbati kako bolest ne bi naglo uznapredovala.
Lijeka još nema i možemo se samo boriti da se to što više spriječi i Leo može što duže funkcionirati, kaže Rozana koje je prije godinu dana prestala raditi i dobila status roditelja njegovatelja kako bi se mogla brinuti o sinu. Kako kaže, trenutak kada je doznala da joj je sin bolestan bio je ogroman šok od kojeg je trebalo dva mjeseca da se oporavi.
Za samu plaketu dodaje kako je ostala iznenađena, a kako dodaje, na to je dijelom utjecalo i sudjelovanje u organizaciji humanitarne fešte lani u Fiorinima nastale na inicijativu sumještanke Biljane Majkić koja je koja je potaknuta Leovom bolešću odlučila organizirati feštu na kojoj su prikupljana sredstva za DDI. Akcija je i više nego uspjela jer je prikupljeno dovoljno sredstava za kupnju vozila.
A što mali Leo kaže na sve to? Bio je sramežljiv i veseo, iako ne baš raspoložen za razgovor s novinarima, ali na kraju je ipak potvrdio da ima najbolju mamu na svijetu, koja se kao i cijela obitelj s velikom ljubavlju i požrtvovnošću brine za njega. (Napisala i snimila V. HABEREITER)