Britanski redatelj Terence Davies ovogodišnji je dobitnik nagrade "Maverick" na Motovunskom filmskom festivalu. Daviesova autorska poetika karakteristična je po tome što njegovi filmovi nemaju čvrstu strukturu, nemaju zaplet, nemaju kronologiju i jedva da imaju dijaloge, a ipak savršeno funkcioniraju. Zaobišavši sva pravila, više od 30 godina Terence Davies bori se kako bi skromnim budžetima snimio namjerno nekonvencionalne filmove o svemu i ničemu - o neuzvraćenoj ljubavi i potisnutoj žudnji, obiteljskim zlostavljačima i gubitku, razočaranju i boli, nježnosti i teroru, filtrirajući sve kroz osobnu i/ili kolektivnu memoriju.
- Jeste li prvi put u Hrvatskoj i Motovunu? Kakvi su dojmovi?
- Prvi put sam u Hrvatskoj. Vaša zemlja jako je različita od Engleske. Kod vas je način života nekako opušteniji. Motovun je predivan, jedino što mi je malo prevruće. Hrana i vino su divni, a ljudi ljubazni. Oduševljen sam što su me pozvali. Dosta sam na putu, pa je jedino što želim raditi - ništa ne raditi! Zbog toga se osjećam pomalo krivim, ali uživam...
- Kakva je situacija u britanskoj filmskoj industriji?
- Britanska filmska industrija zapravo ne postoji. Danas su britanski filmovi produžetak televizije ili pokušavaju imitirati Ameriku, a to radimo loše. U našim filmovima uvijek gledamo ista lica i sve je monotono. Priče su tanke, no na njima se zarađuju milijuni. U Velikoj Britaniji film je sveden na buržujsku zabavu koja ne navodi na razmišljanje. Film bi morao biti više od toga. No, najgore je to što nam je zemlja i politički i kulturno sve više pod utjecajem Amerike. Sve više smo amerikanizirani, što se naročito odražava na jezik. Britanci više ne govore britanski, nego američki engleski, što me jako ljuti.
- A što je s nezavisnim filmom?
- Nezavisna kinematografija u Britaniji nije jaka. Nju je teško postaviti na noge, jer je film skupa umjetnost. Ukoliko u film uložiš određeni novac, onda se očekuje i povrat novca. S nezavisnim filmom to nije lako postići.
- Je li se recesija odrazila i na područje kulture u Velikoj Britaniji?
- Recesija nije ono najgore što se dogodilo. Još je gore to što se Britanci i dalje osjećaju moćnima, a više nisu. To je patetično. Nismo više svjetska sila, a naši političari i dalje misle da možemo spasiti svijet. Neka Amerikanci igraju ulogu mirotvoraca, a ne da druge uvlače u ratne sukobe. Mislim da se ne bi trebali miješati u probleme drugih zemalja. Ne bi im smjeli govoriti što da čine, ali sve imperijalističke i dominantne zemlje to stalno rade. U Velikoj Britaniji postoji strah od Indije i Kine. To su "zvijezde u usponu" i dominirat će sljedećih dvadesetak godina. (Kim CUCULIĆ)
INTEGRALNI RAZGOVOR U TISKANOM IZDANJU