U Crvenom salonu Doma hrvatskih branitelja Daša Drndić u ponedjeljak je predstavila svoj novi roman "Belladonna" i turski pisac Nedim Gürsel koji je govorio o svom romanu "Alahove kćeri".
Novi roman Daše Drndić "Belladonna" (Fraktura) kao centralnu temu ima bolest, starenje i nemoć glavnog protagonista, no i u ovom se romanu progovara o holokaustu, pa je pisac Neven Ušumović upravo u tom smjeru krenuo s prezentacijom romana.
- Oni koji Dašu ne čitaju ili možda ne vole sigurno se pitaju kada će se Daša napokon odmaknuti od te teme. Holokaust nije tema koja se može smjestiti u završene teme. Dašina nova knjiga nastavlja temu koju je razvila u "Sonnenscheinu" i pokazuje da postoje različiti načini kako taj događaj rezonira u našem društvu. Tu su sinovi koji se sukobljavaju s vlastitim očevima - a to je jedan temeljni generacijski sukob. Dašin roman je zapravo autobiografski dnevnik koji je filtriran kroz muškost, dakle kroz život glavnog lika Andreasa Bana, kazao je Ušumović i pitao autoricu kako se odlučila progovoriti kroz muški lik.
- Krenula sam pisati roman iz ženske pozicije i imala sam nekoliko poglavlja koji jednostavno nisu funkcionirali. Nisam htjela da se priča ponovo povezuje s mojoj biografijom. Već sam pisala o raspadu tijela i bolesti, ali iz ženske perspektive pa sam se pitala što se to događa muškom tijelu u tom procesu. Živimo u patrijarhalnom društvu pa iz toga proizlazi da muškarcima nije dozvoljeno da pokažu to propadanje tijela. Pisanjem ovog romana htjela sam vidjeti kako oni prolaze kroz taj osobni vanjski raspad. Moj junak pati i pokazuje da pati. Bolest tijela se povezuje s raspadom društva, ali ne samo ovog našeg Hrvatskog, već globalnog, kazala je Drndić.
Ona je dodala ju ta tema zasigurno ne bi tako uznemirila da kroz sve to nije i sama prošla. Drndić je potom govorila o situaciji u Europi koja od sjevera do juga gori te o novom valu koji će nas sigurno zapljusnuti.
- No mi još uvijek ne znamo što je to što nam dolazi. Spremaju se gadna vremena. Što se teme romana tiče, ja si postavljam pitanja - što je to zlo koje je u nama i koje se ciklički ponavlja, no odgovora na to pitanje nemam, kazala je.
Urednika Seida Serdarevića zanimalo je kako Daša istražuje gradove u kojima smješta svoje priče.
- Postoji tu stanovita strast prema gradovima i bijes prema sudbini gradova kao što su Sarajevo i Vukovar i toj neutaživoj potrebi divljaka i neandertalaca, ne znam kako bih ih drugačije nazvala, da ruše nešto što se stoljećima gradilo. Poneki gradovi još uvijek imaju puno lica i skrivenih meandara u kojima je još uvijek moguće pronaći neku avanturu. No sada zbog globalizacije svi gradovi postaju jednaki - počeli su gubiti svoju osobnost i fizionomiju te se sve stapa u jednu ljigavu masu. Zato mislim da se ovo naše vrijeme približava kraju i da će se to carstvo kapitalizma kad-tad urušiti, kazala je Drndić. (Boris VINCEK)