Samo dvoje od tridesetak beskucnika, koliko se pretpostavlja da ih ima na širem podrucju Pule, prespavalo je preksinoc u privremenom prihvatilištu otvorenom u prostorijama bivše Vile Marije u Gupcevoj ulici na Stoji. Jednog od njih, Darka, pokupio je prolaznik, promrzlog, uputivši ga kamo da se skloni.
U skloništu je, kako doznajemo, bila i jedna Puljanka sa sinom, koji inace borave u napuštenoj prikolici. Ona je u prihvatilištu i prespavala, no ujutro ga je rano napustila, najavivši da ce opet doci prespavati. Sin je, kako smo culi, usprkos sibirskoj zimi, ipak odlucio cuvati prikolicu i prihvatilište je napustio vec tijekom noci.
Nakon što je Darko, nakon dugo vremena, noc prospavao u pravom krevetu, pravili smo mu društvo dok je jeo tanjur tople juhe. Kako nam je rekao - prve nakon pet godina! Ispricao nam je da je rodom iz Kiževaca, no više od desetljeca boravi u Puli gdje je radio kao kamenoklesar.
Kada se teško razbolio, više nije mogao raditi i, igrom sudbine, ostao sam na cesti, gdje preživljava skupljajuci boce. U tom je razdoblju uspio napraviti i papire za mirovinu, za koju uskoro ocekuje i rješenje.
U skloništu su ga volonteri Gradskog društva Crvenog križa obukli, a dobivena kožnata jakna, rekao je, spasit ce mu život. Ponavljajuci da mu je super što ima gdje prespavati jer se doista gotovo smrznuo, vrijeme nakon rucka, uz brojna "hvala" svim okupljenim volonterima, kratio je uz halogenu pecicu, grijuci bolna koljena.
Upitali smo ga zašto više beskucnika nije došlo u skrovište. Kako nam je rekao, vecina grupica ne želi izaci iz svojih skrovišta, nepovjerljivi su i boje se da njihova mjesta, ma kakva bila, ne zauzme netko drugi. On je ipak odlucio doci, a što je s njegovim "cimerom", nije znao.
Nevija Srdoc, ravnateljica pulskog Crvenog križa, rekla nam je da je u stalnom kontaktu s beskucnicima koji imaju svoje predstavnike i putem njih ih sve nagovara da dodu u toplo. U razgovoru s njima doznala je, a nama prenijela, da je mnogima velik problem što nemaju mogucnosti pojesti nešto toplo pa je u hodu odluceno da ce za dio njih, koje je moguce pronaci, topli obrok, koji priprema Centar za pomoc i njegu, volonteri dostavljati po terenu.
S volonterima smo krenuli jucer i mi. Posjetili smo grupu beskucnika koji žive u bunkeru na Punti. Njih petero-šestero pronašli smo kako se griju oko vatre.
- Ovo je naš dom, ne idemo nigdje, rekli su nam pokazavši nam da u bunkeru i nije toliko hladno kako se na prvi pogled cini. I doista, u bunkeru je toplije nego vani, na buri. Pa ipak…
Puljani pohrlili pomoci
Brojni su Puljani pohrlili pomoci onima kojima je to doista potrebno pa su im donosili odjecu, obucu, hranu i grijalice. Nažalost, zbog instalacija se nisu sve mogle ukljuciti pa je i u zgradi bilo vrlo hladno, no bolje nego vani.
Kako smo doznali od volontera, i dalje je dobrodošla topla zimska odjeca, kape, šalovi, rukavice te hrana koju mogu pojesti izmedu obroka - namazi, paštete, konzervirana riba, keksi, mlijeko, kava… (Borka PETROVIC, snimio Saša MILJEVIC)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU OD SUBOTE.