Tijekom ovog tjedna Danko Končar je u društvu suradnika vodio niz poslovnih razgovora s mnogim predstavnicima institucija u Istri. Po završetku tih sastanaka pristao je u ekskluzivnom razgovoru za Glas Istre otkriti što je i što nije dogovorio.
- Špica je turističke sezone, pretpostavljam da ste među rijetkim gostima u pulskom hotelu Park Plaza Histria koji vrijeme provode radno. Koji vas je posao doveo u Istru?
- Ako u neku regiju ili posao uložiš 200 milijuna eura, koliko sam ja uložio u Istru, stalno si postavljaš zadatak da to što prije pokreneš. Cilj mi je da se projekti Porto Mariccio, Dragonera te Sv. Katarina-Monumenti što prije stave u funkciju. Postoje određene zapreke da se to dogodi. Svima je u interesu da se dogode te investicije i da se zaposle radnici. No, sve je to deklarativno. Može to reći premijer ili ministar, ali kad ja dođem na teren, susretnem se s milijun i jednim problemom.
- Konkretizirajte.
- Uzmimo na primjer Porto Mariccio. Prije osam-devet godina je Konzervatorski odjel iz Pule donio rješenje o privremenoj zaštiti i ta je zaštita trajala maksimalno dozvoljenih šest godina. Moje poduzeće, koje ima u vlasništvu zemljište u Portu Maricciu pokraj Barbarige, uložilo je 10 milijuna kuna u arheološka istraživanja u tom kraju. To nije mali novac. Istraživanja su otkrila da tamo ima vrijednih nalazišta. Mi smo s konzervatorima našli zajednički jezik da se to proglasi kulturnim dobrom i da se ta lokacija pretvori u arheološki park. Nažalost, vrijeme prolazi, a nešto što se može napraviti u roku od 12 sati nije napravljeno u dvije-tri godine. Riječ je o tome da netko u pulskom Konzervatorskom odjelu treba sjesti i napisati rješenje te ga poslati nadležnima u Zagreb. Tamo bi se potom sastala komisija i nakon toga bi netko tko je ovlašten upisao to područje u registar kulturnih dobara. No, to se jednostavno - ne dešava! To je neodgovorno ponašanje onih koji imaju neku moć, u ovom slučaju Konzervatorskog odjela u Puli, i ja sam njihov talac.
- To je problem s Portom Maricciom. Za taj konkretni slučaj nam je iz Ministarstva kulture nedavno odgovoreno da će dati prijedlog za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra, ali nisu naveli u kojem će roku to provesti. Što je s kulturnim dobrom na Sv. Katarini i Monumentima?
- Vlada donese odluku o tome tko je pobijedio na natječaju, a nakon tjedan dana se donese rješenje o kulturnom dobru. Pa zašto to nije doneseno ranije? Kada je nešto kulturno dobro onda su i uvjeti koncesije nešto drugačiji. Sada imam problema s time je li nešto kulturno dobro ili ne. Mi smo imali konkretne razgovore s predstavnicima pulskog Konzervatorskog odjela na Sv. Katarini. Išli smo od zgrade do zgrade. Ono što sam zaključio jest da ne može nekoliko ljudi u toj instituciji donositi tako važne odluke. Došlo je do situacije da se vrijedna zgrada iz vremena Austro-Ugarske u Šibeniku ruši, a u Puli se to ne smije. Pitam se - zar u Hrvatskoj postoje dva različita zakona o tom pitanju?
- Još je prije 3,5 mjeseci Vlada prihvatila vašu ponudu za Monumente i Sv. Katarinu. Je li se što pomaklo s mrtve točke?
- Donošenjem odluke o kulturnom dobru konzervatori su automatski poništili odluku Vlade i čitav taj natječaj, zato što kad je nešto kulturno dobro onda se koncesija na tom području dodjeljuje na drugi način i po drugačijoj proceduri. Na otoku Sv. Katarina u najvećoj zgradi prije 100 godina su se sklapali hidroavioni. Za vrijeme Jugoslavije taj su objekt koristili vojnici - za igranje nogometa kada bi padala kiša. To je bila njegova funkcija. Da je objekt nečemu služio stavili bi ga u funkciju još tada. Sada je pitanje koliko treba vrednovati tu zgradu, kao i one koje su izgrađene za vrijeme Mussolinijeve Italije. Mi smo u razgovoru s konzervatorima tražili odgovore što možemo s tim zgradama, ali oni s nama odbijaju razgovarati. (Razgovarao Paulo GREGOROVIĆ)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD SUBOTE.