Dani Vojvodine: U INK-u izvedena predstava "Balerine"

Predstava "Balerine"
Predstava "Balerine"

U sastavu manifestacije Dani Vojvodine u Istri u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula preksinoć je izvedena predstava "Balerine" Srpskog narodnog pozorišta i Studentskog kulturnog centra iz Novog Sada u režiji Milene Bogavac uz koreografiju Olivere Kovačević Crnjanski.

U predstavi balerine govore o svojoj profesiji, kako su se i zašto počele baviti baletom, s kojim problemima i predrasudama su se susretale i danas se susreću, te o budućnosti koja baš i nije najblistavija. Jelena Alempijević, Sonja Batić, Frosina Dimovska, Milena Krkotić, Andreja Kulešević, Jelena Marković, Sanja Pavić, Ista Stepanov i Sara Tošić uvode publiku u njihov svijet koji je za mnoge prilično nepoznat.

Pričaju o opsjednutosti mršavošću koja vodi do anoreksije. Kako kažu, svaki put kada izađu na binu izložene su pogledima i komentarima. I što je tu čudno? Rade javni posao... Ali, kako kažu, to nije posao, to je umjetnost, "balerine su sportašice koje žive kao glumice" odnosno balerine su "najveće sportašice među umjetnicama i najveće umjetnice među sportašicama".

Zanimljivo je čuti iz prve ruke o njihovom svijetu koji nije ipak toliko neobičan i jedinstven kao što se čini na prvi pogled ili kao što one misle da jest. Svaka profesija, pa zvali mi tu profesiju nekakvim uzvišenim pozivom, sudbinom, umjetnošću ili nekako četvrto ima svoje Scile i Haribde koje je nemoguće izbjeći kako god se postavili ali koje pravim profesionalcima služe kao izazovi na koje će spremno odgovoriti.

"Balerine" nisu samo predstava o baletu, već i o smislu kazališta, a progovara i o predstavama koje se miču s repertoara ako nema dovoljno publike koja plati ulaznicu (jer mnogi žele ući besplatno). Cure su vrlo vješte u nizanju katkad ironičnih, katkad smiješnih, a katkad krajnje ozbiljnih replika s kojima ponekad uspiju pogoditi "u sridu", a režija je prilično dinamična. No, to je tek simpatična, ne baš ujednačena i ne do kraja povezana predstava koja je mogla završiti nakon pet minuta, ali mogla se odužiti i na pet sati. Na svu sreću, nije. (M. RADIĆ; snimio D. MEMEDOVIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter